Oči su istovremeno bildungsroman, socijalni roman kroz koji se zrcale društvene mijene zadnjih desetljeća u Hrvatskoj, kao i snažno poetsko svjedočanstvo o trenutačnom stanju, ali ne duha i nacije, nego neglamuroznog i karamboliranog individualca, koji je kod Majetića pravio belaja po radnim akcijama ili još ranije, kod Marinkovića, odbijao jesti ne bi li izbjegao besmisao ratovanja. Popović je uspio u nakani stvaranja efektne i protočne pozornice kojom defiliraju homo sapiensi pod maskama tipičnim za opisana desetljeća.

Dario Grgić

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Oči su, konačno, rukopis priličnoga egzistencijalističkoga utjecaja, a što samo čini začin tekstu kojim će jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih prozaike sada već srednje generacije posve jasno pokazati kako je svakom novom knjigom u stanju dokazati da je Ponoćni boogie bio tek uvertira u jednu pravu, veliku, svakim novim naslovom sve intrigantniju literarnu karijeru.

Delimir Rešicki