Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla
34
Zoran RoŔko

Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla
reklame postojanja i halucinogene istine
rekreacijska teorija za unutarnja tijela

[teorija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu ministarstva kulture republike hrvatske

Otvori
Čitanja 12570
Preuzimanja 4341
Ukupno 16909
Preuzmi
DPKM preporuča koriŔtenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Teorijska knjiga Zorana RoÅ”ka u hrvatskoj je filozofijsko-kulturalnoj produkciji inovativna samim činom autorske odluke da prilagodi tip diskursa zahtjevima nove epistemologijske paradigme koju dosljedno rabi. Riječ je o pokuÅ”aju nadilaženja unutarnjih poteÅ”koća postmoderne teorije. Nakon Lyotardove agonistike jezičnih igara, Baudrillardova nihilizma povijesti kao simulacije i različitih nastojanja proboja tradicionalne metafizičke dvojbe između realiteta i transcendencije (druÅ”tvene stvarnosti i uvjeta njezine mogućnosti u tehnologijskome Drugome) ā€“ promjena paradigme pretpostavlja uvid u izokrenutu sliku zbilje. To je situacija koja metaforički podsjeća na Heideggerovu “svjetlinu”/”čistinu” (Lichtung) bez neke usudne sile determinacije, neovisno je li posrijedi predodžba o Bogu ili bitku kao takvome. RoÅ”kova je zasluga Å”to je ponajprije u naÅ”u teorijsku literaturu unio promiÅ”ljanje dosega onih hibridnih struktura tvorbe “povijesti” nakon Å”to je postalo definitivno jasno da pripovijest o ontologijskoj razlici čovjeka i prirode danas viÅ”e nema pokrića. RoÅ”ko vjeÅ”to prerađuje i obrađuje mnoÅ”tvo filozofijskih, psihoanalitičkih, sociologijskih, kulturalnih teorija u doba vladavine cyber-praksi da bi dokazao postavku kako se tek iz virtualne sfere kozmičko-psiholoÅ”ke tvorbe stroja ili preobražene tehnike spravlja svijet uopće. Nije stoga slučajno Å”to mu Pessoina Knjiga nemira služi kao nenadmaÅ”ivi kazivajući totalitet svijeta kao popriÅ”ta oniričke pustolovine čovjeka koji je niÅ”ta, san, mahnitost, Drugi, univerzalni stroj maÅ”te. RoÅ”kova je knjiga istodobno znanstveni uvid u složenu artikulaciju teorijskih sustava spoja prirodnih, humanističkih i druÅ”tvenih znanosti. Od teorije kaosa, preko Lacanove psihoanalize i Žižekove socijalno-političke analize razorenih struktura postmoderne, do Shavirove neodredive kritike unutarnjih proturječja postmodernosti, pokazuje se pokuÅ”aj nadilaženja ideologijskih shema miÅ”ljenja koje tako strahotno uvjetuju život ljudi unatoć samoproglaÅ”enoj novoj utopiji biotehnoloÅ”ke “svijetle budućnosti”. RoÅ”ko nije naivni tehnoloÅ”ki determinist, fanatik povjerenja u neku mesijansku ulogu medija, virtualne zbilje i preobrazbe nesvodive biti čovjeka na bit stroja. Obzirna i prije svega kompetentna analiza, uz ironične odmake od načina akademskog diskursa moderne filozofije i znanosti, podaruje čitatelju ne samo užitak u tekstu, nego izazivlje na zajedničku pustolovinu promiÅ”ljanja pitanja o mogućnosti neke drukčije duhovnosti od pristajanja na metafizičko dvojstvo već u pojmu iŔčeznute “furije povijesti”. Ova je knjiga plodotvorno Å”tivo za druÅ”tvene i humanističke znanstvenike, medijske praktičare, književne teoretike i suvremene umjetnike zato Å”to postavlja u srediÅ”te pitanje tijela, medija, duhovnosti i posredovanja kazivanja o svijetu izgubljenome u paučini “paranoidnoga orgazma”. U trenutku kad je sama povijest postala popriÅ”te globalne paranoje, RoÅ”kova psihodelična teorija za unutarnja tijela raskriva mogućnosti da se živi ne bježeći od nje, već s vedrim i ironičnim pristajanjem na činjenicu da i paranoja može postati “druga priroda”.

Žarko Paić

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Stvarnost je LSD za mase. Istina je reklama. Reklama je opći kozmički ekvivalent. Povijest je reality show. Svijet je medijski fenomen. Iskustvo je klorofil larpurlartističkog boga. Čovjek je pokusna vrsta umjetnog života. Smisao je otmica koja se doživljava poput zavođenja.

Ali ni Zoran RoÅ”ko (mentalni inženjer i terorist stilom iz Dubrave, urednik na Trećem programu Hrvatskog radija) ne ostaje dužan, on sintetizira konceptualnu drogu, točnije, LSDP ā€“ Lančane Simulakrumske Diverzije Paranojom, svojevrsni metafizički culture jamming. Njegova knjiga Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla ā€“ reklame postojanja i halucinogene istine: rekreacijska teorija za unutarnja tijela, učinak je samoorganiziranja ideja u studiju života ispunjenome videospotovima suvremenih tehnoloÅ”kih i mentalnih mutacija, u eko-parku u kojemu nestaje stari čovječji režim. Njegova knjiga reklamira novi senzibilitet teorijskog pisanja nadahnut post-rockom i tjelesno-futurističkom glazbom, ili bolje rečeno, knjiga je zapis obrednog plesa unutarnjih tijela koji oponaÅ”a filozofsko-teorijsku raspravu. Ideje se na retoričko-plesnom podiju tretiraju kao da su emocije, i zato se čini da ambijentalna jeza knjige sugerira da ono Å”to čovjeku “prijeti” nije razvitak umjetne inteligencije, nego razvitak umjetnih emocija. Najintrigantnije pitanje nije hoće li u budućnosti ljudima zavladati roboti sa superiornom umjetnom inteligencijom, nego hoće li ljudi postati robovima ekstaze, ovisnicima o umjetnim emocijama, hoće li nestati u autonomnoj sreći koja ih progoni i iskoriÅ”tava za neznane “svrhe”?

Svaki pojedini tekst uključen u ovu knjigu svojevrsni je es-org, hibrid esejističke kibernetike i nano-mentalnog organizma. Nasuprot metafizičkoj potrazi za “konačnim istinama” i postmodernističkim negativističkim dekonstrukcijama te potrage, tu se promiče post-postmodernističko, pozitivno konstruiranje novih mentalnih svjetova. Teoretičar zato viÅ”e nije kritičar ili analitičar, nego “konceptualni inženjer” (Kodwo Eshun) koji neodređenost postojanja koristi kao pozitivan uvjet gotovo magijskog, animističkog svijeta otvorenog neprekidnim preobrazbama, kristalizacijama i novim žanrovima postojanja.

Čovječanstvo miksa ontoloÅ”ke mogućnosti svojega svijeta ali se na žalost ne razvija ā€“ mijenjaju se samo mediji i njima stvorena iskustva, a razvija se samo tehnologija. Čovjek nije sve pametniji, sve pametniji je samo njegov okoliÅ”. Čovjek nije jedino svjesno i slobodno biće u svemiru, sve je svjesno, sloboda je psihotični oblik sveprisutne magije, a čovjek nikada ne može shvatiti sebe sama i kontrolirati ekoloÅ”ke uvjete svojega bivanja. Svijet nije besmislen, smisla ima previÅ”e, smisao je onaj viÅ”ak života, izvanzemaljski parazit u nama koji nas progoni i iskoriÅ”tava. Najparanoidniji smo onda kada smo sretni ā€“ orgazam je naÅ” najparanoidniji osjećaj.

Tumor suvremenog racionalističko-materijalističkog diskursa RoÅ”ko pokuÅ”ava homeopatski zaraziti dizajniranom paranojom, pretjerati s taktičkim halucinacijama, baciti sol fikcije na rane istine i sluÅ”ati Å”to će se čuti u urliku. RoÅ”ko, poput intelektualnog Å”amana, putuje među različitim disciplinama, samplira bogove, tehnologiju, suvremenu teoriju, seks i pop-kulturu. Ideje su izvantjelesne erogene zone koje on presnimava na taktilne vrpce koje se brzo počinju uvrtati u sebe same; zemaljsko on miksa s izvanzemaljskim, stvarajući jedinstveni meta-metafizički drum ‘n’ bass. Njegova knjiga izaziva viÅ”estruke postorgazmičke fantomske istine ā€“ koje se osjećaju joÅ” dugo nakon Å”to su nestale. U takvom histeričnom pejzažu, teorija ne vodi prema dnevnome svjetlu značenja nego pleÅ”e u vlažnom tijelu mraka, Å”prica spoznajni sprej izravno u neurone, otima specijalne efekte života i vraća ih uvećane, u neonskim lijesovima ljubavi.

RoÅ”ko se ā€“ kao istinsko čedo svoga vremena ā€“ u digitalno-virtualnoj stvarnosti osjeća apsolutno suvereno, to će reći (para)normalno: za nj shiza, paranoja, psihodelija, reklama, telepostojanje, telekomunikacija, izvanzemaljci ā€“ nisu zastranjenja i straÅ”ila, nego su to, u neku ruku, pretpostavke na kojima počiva cjelokupna digitalna kultura. Uza suvereno koriÅ”tenje odgovarajućih metajezika povezanih s mnoÅ”tvom znanstvenih i duhovnih disciplina, RoÅ”ko u tekst ubacuje elemente razgovornoga jezika ā€“ uzvike (cool!, vau!, hmm!, Ok!), psovačke izraze (ukurac, zajeb), seksualiziranu metaforiku. Time se postiže neusiljenost (prirodnost) i protočnost komunikacije bez obzira na složenost problematike.

Josip Užarević