Karakteri komuniciraju SMS-ovima, mailom, šutnjom, fotografijom, poezijom, najmanje dijalogom, jer mnogo se više može iskazati bez ili s malo riječi, kako u tangu tako i u životu. A život ovdje pleše u ritmu tanga, strasno, ako se odnos uspostavi, tupo i konvencionalno, kad ga nema. Poglavlja nose naslove koraka u argentinskom plesu, a svaki od njih prenosi se u život. Svejedno je oponaša li život ples, ili ples pokušava odraziti život, ali naslovi poglavlja komentiraju njihov sadržaj. Pratim te, Zovem te pogledom, Zašto ne, Oklijevanje, Prijevara, Uzimanje, Davanje, Znakovi i Kazna naslovi su pozicija, koraka u tangu, ali i situacija kroz koje prolaze polaznici tečaja. Vještim prepletanjem pozicije pripovjedača, koja spaja sveprisutnog naratora i subjektivne izraze romanesknih lica, autorica plete mrežu odnosa, koji su duboko ispod površine posve drukčiji od vanjskog dojma. Elipsom i namjernom nedorečenošću autorica otkriva unutarnje tokove i dvojbe svojih lica, a inteligentnom je čitatelju ostavljena mogućnost spajanja krhotina i naslućivanja neizrečenog.

Jasen Boko, Vijenac

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pratim te je priča o skupini ljudi u plesnoj školi, na tečaju tanga koji je priča sam po sebi. Pratim te, Zovem te pogledom, Zašto ne, Oklijevanje, Prijevara, Uzimanje, Davanje, Znakovi i Kazna, nisu samo naslovi poglavlja u pomno osmišljenoj strukturi romana koja se oslanja na „etape“ tanga.

Oni su i faze u kojima likovi Aleksandre Kardum prepoznaju titraje vlastitoga tijela i duše, zbog kojih postaju jasniji njihovi odnosi i životi. Označeni brojevima koji tek kasnije, kroz fragmente romana, dobivaju svoje pune obrise, oni postaju nositeljima osluškivanja i prepoznaju znakove i komunikaciju koja svemu daje nove konotacije.

Kardum je iznimno vješta pripovjedačica koja je na podlozi tanga ispričala više nego dojmljivu priču (i) o ljubavi koja se odvija na više kolosijeka, u rasponu od napetosti, mogućnosti ljubavi, seksa, pa sve do nasilja ili pak podvlačenja crte ispod pogrešnog odnosa. U romanu Pratim te čitatelj je, baš kao i jedan od likova, voajer koji i sam treba prepoznavati znakove skrivene u mailovima, fotografijama, jednoj Nerudinoj pjesmi ili naznakama ljubavne priče iz prošlosti.

Za čitatelje je prihvaćanje „pravila igre“ ovoga romana, u kojem je naglasak na neizrečenom i briljantnim skicama psihoportreta likova, veliki užitak, ali i putokaz prema razotkrivanju egzistencijalnih drama koje daleko nadilaze korice ove knjige.

Jagna Pogačnik, Jutarnji list