Čitajući Marinelinu prozu može ju se slobodno proglasiti iznimnom. Naime, Marinelino pismo odaje neprijeporan književni talent, nužnu slobodu pa i drskost teenagerice koja ulazi u opskurni klub društva književnika gdje uglavnom muškarci piju i pričaju o životu. Ne radi se o Društvu hrvatskih književnika, već o onom puno intrigantnijem, imaginarnom prostoru literature, u kojemu se traže srodne duše, razumijevanje, ili uništenje, svejedno.
Robert Perišić, Feral Tribune