Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave
[proza]
prvo izdanje [digitalizacija]
knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture republike hrvatske
Riječ je o zbirci nepretencioznih priča, a u onim najboljim Pintariću je pošlo za rukom postići duhovitost i toplinu u ocrtavanju vječnih, ali uvijek nepredvidivih muško-ženskih odnosa.
Jagna Pogačnik, Jutarnji list
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pintarić se ukoričavanjem priča definitivno dokazuje kao ime koje odlično proizvodi visoko produciranu stvarnost, a u trenucima u kojima se treba odlučiti između poentiranja po svaku cijenu i dobre šale, jedan je od rijetkih koji može i nasmijavati publiku i biti efektan.
Dario Grgić, Glas Slavonije
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ako je poznato da se svaki pisac prosječnosti, pa čak i one neprosječne, izlaže opasnosti da ga shvate kao prosječnog pisca, onda Pintarićev slučaj svjedoči da je istina da onaj tko riskira profitira. Riječ je u svakom slučaju o profiliranom autoru koji ne igra na prvu loptu, dorađenog i prepoznatljivog rukopisa.
Vladimir Brljak, Radio 101
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ovo nije eskapistička knjiga, već priča o eskapizmu, i to onom najnormalnijem – njegovanom između četiri zida, podijeljenim s osobom koju voliš i s teretom trpljenja osobe koju nekad i ne voliš – samim sobom.
Vlado Šagadin, Pogled preko ramena
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
U središtu su većine priča glavni lik odnosno pripovjedač i njegova žena, a te su priče i najbolje, jer vrlo intimno i nježno, a istovremeno vrlo duhovito, lepršavo i otkvačeno, govore o ljubavi kao temeljnom međuljudskom odnosu. Nema tu ni velike drame ni nekih, je li, patnji i sukoba, ali kroz mnoštvo iskrica, kratkih replika, tjelesnih gesta, primisli, komplimenata i prijetnji, i važnih i besmislenih trenutaka svakodnevnog zajedničkog bivanja, iz svega toga u Pintarićevim rečenicama pršte osjećaji, naprosto nam je drago i milo kad iz rečenica izrastaju slike to dvoje ljudi u duhovnom skladu. Nisu isti, ne misle isto o istim stvarima, nisu uvijek dobro raspoloženi i ne žele uvijek isto, ali zajedno prolaze kroz veliku avanturu ljubavi i braka, noseći ponešto od nasljeđa prijašnjeg života, ali i odričući se nekih stvari iz prošlosti koje u zajednički život ne spadaju. Odlika je tih bračnih priča što su izuzetno duhovite, i po izboru tema i po ubojitim rečenicama i po općoj atmosferi, gušt ih je čitati.
Davor Šišović, Knjige za plažu
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pintariću se svakako mora priznati neposrednost i postizanje gotovo opipljive napetosti u prizorima koji donose trenutke kada se bračni brod opasno naherio, i ljulja li se ljulja…
Božidar Alajbegović, Lupiga