Za urednike ženskih, obiteljskih i senzacionalističkih magazina, ovo je knjiga o Barbie generaciji, koja još pamti Jugoslaviju i socijalizam, ali je stvarno odrastala i formirala svoje stavove i interese u devedesetima. To je i zadnja generacija koja se sasvim ozbiljno igrala lutkama. Kasnije su prevladale igračke na struju, raspala se obitelj kao temeljna ćelija društva i dječje igre, lutke su postale neuvjerljive kao što su, nekoliko desetljeća ranije, neuvjerljive postale bajke. […] Sloboština Barbie strašna je, smiješna i mračna kao djetinjstvo. Ona je posljednje djetinjstvo u Jugoslaviji i prvo u Hrvatskoj.

Miljenko Jergović, iz Pogovora

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

[S]raz igre s Barbikama i stvarnoga svijeta, koji u početku djeluje kao dio igre koja se odjednom odvija u podrumima, transformira se u autentičnu priču iz Hrvatske s početka devedesetih, godina koje u zagrebačkoj Sloboštini, srećom, nisu posve prekinule dječju igru, ali su je nadopunile novim i nepoznatim elementima i užurbano vodile prema kraju – dr. Kajfeša prema Hreliću, a pripovjedačicu prema odraslosti iz koje je moguće ispripovijedati ovakvu priču – još uvijek dovoljno infantilnu da bismo je smatrali autentičnom, a istovremeno dovoljno zrelu da bismo je shvatili više nego ozbiljno. Ukratko – odlična knjiga!

Jagna Pogačnik, Jutarnji list

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ova naizgled „mala“ i mariginalna „priča s kraja djetinjstva“ (M. Jergović), obogaćena izvanrednim crtežima same autorke, jedno je od najljepših osvježenja na „regionalnoj“ književnoj sceni za niz godina unazad, prvoklasan entry jedne autorke koja visoku pismenu i književnu potkovanost kombinuje s neusiljenom otkačenošću rođenog Pisca i talentom kakav naprosto mora da eksplodira još mnogo puta!

Teofil Pančić, Vreme

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ono što je jedna od važnijih preokupacija autorice ove proze, a snažno je obilježilo upravo početak devedesetih, jest nagli i masovni prodor trivijalnog u sve sfere društva, od tzv. visoke kulture do pop kulture, sporta, glazbe, scene… U što god prenetrirala politika, a poševila je svaki segment bivstvovanja, zarazilo se trivijalom od koje se društvo, a koje je usput pokupilo i infekciju konzumerizmom, nije oporavilo. Trivijalizacija je neizlječiva – kao gljivice na stopalima. Ali kad o tome piše netko poput Maše Kolanović, onda trivijalno potaje zabavno, pa i urnebesno smiješno.

Olja Savičević-Ivančević, Slobodna Dalmacija

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

To je Sloboština Barbie – književno svježa kombinacija autobiografske priče o djetinjstvu i psihodelije tipa Dorin dnevnik. Svojim fokusiranjem na svijet lutaka knjiga je definitivno „ženska“, a svojim osjećajem za humor svakako je bliža mlađoj publici, tako da bi kod djevojaka iz autoričine generacije Sloboština Barbie možda mogla zadobiti poseban status, kao nekad originalna Barbie.

Robert Perišić, Globus

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pišući o Barbie i njezinu „plastičnom fantastičnom“ imaginariju, Maša Kolanović uspijeva duhovito, nepretenciozno i originalno dočarati odrastanje u devedesetima te kontrapunktirati dječje igre i svakodnevne navike signalima mračnog vremena ratovanja i agresivne nacionalističke ideologije.

Boris Postnikov, Zarez

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Maša Kolanović je svojom atipičnom kolažnom knjigom ostvarila zanimljiv spoj: detinjstvo nije samo bezbrižno odrastanje niti žrtva opštih okolnosti, ali jeste pomalo i jedno i drugo. Igra lutkama nije samo igra ali nije ni alegorijska zamena za nešto drugo. Sloboština Barbie, i roman i knjiga priča, predočava smenu epoha, jugoslovensku hrvatskom i socijalističku nacionalnom i konzumerističkom. Ipak, figura Barbike ostaje uronjena u neiskvareni svetonazor detinjstva. U njemu se mogu prepoznati imperativi sveta odraslih, ali on je pre svega prostor ka sebi okrenute imaginacije i čistih kategorija: lepote, ostvarenosti i lične sreće.

Tamara Krstić, Beton-Booksa

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sloboština Barbie mlade hrvatske spisateljice Maše Kolanović kratka je i duhovita knjiga o teškoj temi: odrastanju za vrijeme rata. U naoko naivnom tonu, imitirajući dječji dnevnik, Maša Kolanović ironično evocira početke 90-ih, a dojmu lakoće pridonose i autoričine simpatične ilustracije koje pokazuju da nije talentirana samo za pisanje.

Boris Beck, Nacional

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ženske oči u Sloboština Barbie rat u Novom Zagrebu vide kao „ružičasto u crnom“, kao svijet lutaka od kojih neke nisu autentične (i jedino zapravo poželjne) Matellove igračke, nego su „fake“, poput nepravog Kena stoga nazvanog dr. Kajfeš. A kroz taj svijet lutaka prelama se svijet odraslih. Duhovitost i nježnost u Mašinim pričama najviše podsjećaju na Dubravku Ugrešić, spisateljicu s kojom i sama autorica u svojoj glavi „najviše voli dijalogizirati“.

Pavica Knezović, Jutarnji list

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sloboština Barbie zrači jednim novim senzibilitetom koji preispituje uobičajeni način poimanja riječi, emocija, prostora (grada, rata, medija) i pojedinca u njemu. […] Ove urbane ženske priče globalnu kulturu dovode u relaciju s nacionalnom svakodnevicom usmjeravajući pogled prema onim reprezentacijskim modelima društvenosti koji putem specifičnog jezika – generacijskog žargona ulice, proizvode interes za mobilizaciju ženskog koncepta razlike. Upravo se kroz njega uobličuje rodni aspekt kulture koji pokazuje kako muškarci i žene drugačije doživljavaju društvo i njegove interakcije u vremenu u kojemu jedna ideologija doživljava svoj vlastiti kraj.

Helena Sablić-Tomić, Vjesnik

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ova bi se knjiga, zahvaljujući vlastitoj tematskoj polivalentnosti i inherentnoj narativnoj i idejnoj polifoniji, dala čitati kroz različite ključeve: od feminizma preko psihoanalize i teorija identiteta do popularne kulture. Pritom, ipak nije zasuta vlastitim angažmanom; nije pretenciozna i ne penje se sebi na ramena. […] U cjelini gledano, uspješno je izmakla glavnim zamkama jednako „dječje i omladinske“, kao i one historiografsko-dokumentarističke književnosti i donijela prepoznatljiv, lucidan i svjež rukopis.

Marina Protrka, Književna republika

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

[…] Sloboština Barbie odlična je proza (isprepletena autoričinim jednako efektnim crtežima, koji nisu samo ilustracija nego i bitna sastavnica „narativnog“ postupka!) o odrastanju djevojčica čije su igre mitskom lutkom Barbie iz mirnodopskih dječjih soba i novozagrebačkih ulica zbog rata naglo preseljene u skloništa. No priča se ne zadržava samo na djetinjim igrama, nego iz infantilne optike, naoko naivno i bezazleno, a zapravo oštro i duhovito, progovara o vremenu kad su „ratne igre“ bile hrvatska svakodnevica.

Mirjana Jurišić, Večernji list