Roman Soba s pogledom Edwarda Morgana Forstera objavljen je 1908. Odmah po izlasku izvrsno je prihvaćen i dobio je sjajne kritike te je, prevedeno u pojmove današnjice, postao bestselerom, iako ne razrađuje tada omiljene teme industrijskog napretka, političkih i kolonijalnih prilika, a u prvom planu nisu čak ni klasne razlike, uvijek omiljena tema engleske književnosti.

Radnja počinje u pansionu Bertolini u Firenci kamo je mlada Lucy Honeychurch doputovala u pratnji svoje rođakinje Charlotte Bartlett, starije usidjelice zadužene za brigu o mladoj djevojci. Lucy, kojoj ne saznajemo točnu dob, osjeća da se našla na životnoj prekretnici odrastanja – pokušava dokučiti tko je i što želi od života. U tome joj svjesno i nesvjesno pomažu ostali gosti pansiona, svi Englezi i već oblikovane osobe koji joj svojim karakterima, riječima i postupcima pružaju uvid u kojem je smjeru mogu odvesti određeni životni izbori. Firenca je grad u kojem Lucy počinje učiti putem pokušaja i pogreški – zbog jedne takve greške, poljupca koji joj u polju ljubičica udijeli mladi George Emerson, još jedan gost pansiona Bertolini, pod pritiskom svoje rođakinje djevojka mora otputovati: gotovo preko noći pobjeći u Rim.

U idućem poglavlju Lucy, sada kod kuće u Engleskoj, sklapa zaruke s bogatim i uglednim poznanikom čiju su obitelj ona i rođakinja zatekle u Rimu. No zaručnici se ne poznaju dovoljno i zaruke se, uvelike zbog Lucy, neće kretati namjeravanim smjerom. U međuvremenu je, igrom slučaja, u mjesto u kojem Lucy živi došao George Emerson i unajmio kuću za svojeg ostarjelog, bolesnog oca…

Iako se ovaj roman često karakterizira kao ljubavni s elementima humora, to je samo površna, gotovo netočna interpretacija. Soba s pogledom u prvom je redu roman o Ljubavi samoj, o ljubavi čovjeka prema samome sebi, jer samo iz nje može nastati ljubav prema bližnjima i ljudima uopće.

Kristina Vlašić