Prtenjača je posvema blizak iskustvima svoje epohe: svjetonazorom, stilom i modernošću. Prva će ga karakteristika vezati za urbanost a druga uz lirsko Ja koje nikada neće biti potisnuto. Upražnjeno mjesto osobnosti zauzima sam pjesnik koji ima funkciju središnjeg strukturnog faktora. Spoznajni ritual svakodnevice za njega je rutinski posao i on ga ispisuje spontano, sve do univerzalnijih zona značenja. Treća karakteristika toga pjesništva odnosi se na proturječja od kojih je sazdan ovaj svijet, a koje Prtenjača intuitivno osjeća i koristi, to jest, on ih demitologizira na način kao da propitkuje vlastiti život. Stoga se ne možemo oteti dojmu da je on pjesnik koji s lakoćom piše, bez obzira na gustoću izričaja i “reskih veza” koje zagovaraju neizrecivo.

Sead Begović

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Prije pola stoljeća Paul Eluard je pisao “neprekidnu poeziju” kao poizvanjštenje diktata psihičkog automatizma. Prtenjača je došao do spoznaje kako “pisanje oslobađa” (to je naime naslov njegove prve knjige). No može mu se lako dogoditi da uvidi kako se mora dati zarobiti jer nema slobode koja jednom neće poželjeti da opipa svoje granice.

Zvonimir Mrkonjić