Naglašeni intimizam u poeziji Vesne Bige odaje ne samo trajnu potrebu autorice da vlastito iskustvo pokaže kao u bitnome ispresijecano i u vanjskom, onom najvidljivijem, fizičkom sloju, njezinim recentnim boravkom između dvaju gradova. Poetski interes stoga je izmješten – zacijelo kako bi se pokušalo doprijeti do onih dubljih, trajnijih slojeva značenja, čija se konfiguracija neće izmijeniti dnevnim strujanjima – u mjeri da njezin glas u istom mahu svjedoči o posve osobnoj, dakle nezamjenjivoj egzistenciji, koja je onda u bitnome izglobljena, odnosno kao takva je pomjerena kako bi se pripadajućim sadržajima moglo pristupiti s opće prepoznatljivog gledišta.

Stoga je u poeziji Vesne Bige razvidna intencija da se poniranjem u posve osobna iskustva pokuša koncipirati govor koji, nimalo paradoksalno, upravo tada i može zadobiti univerzalno prepoznatljivo značenje. A to se u svakom slučaju pokazuje kao trajnom tendencijom nacionalne književnosti, napose u skorašnjem razdoblju gdje autorski izričaj, možda više nego ikad do sada, teži samosvojnosti i izrazitoj individualnosti.

Miloš Đurđević