Vrtlar
143
KreÅ”imir Mićanović

Vrtlar

[proza]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture republike hrvatske

Otvori
Čitanja 4909
Preuzimanja 1503
Ukupno 6406
Preuzmi
DPKM preporuča koriŔtenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Kod Mićanovića likovi se stalno kreću, situacije začinju, gomilaju se predmeti, sličice i imena, nepoznati neki muving vlada i naizgled se puno toga događa kod Mićanovića, kad tamo, na kraju – nema kraja. NiÅ”ta Å”to bi se, recimo, moglo ukratko prepričati. Fabule se ne razrjeÅ”avaju klasično, radije ostaju nedovrÅ”enima, svijet stalno klizi iz mimeze. Mićanovićeve kratke priče nude prozu kao kretanje tekstualnom ulicom i poluzainteresirano promatranje izloga svih tih “radnji” za popravak ovoga ili onoga (svijeta). Svi ti izlozi tih famoznih radnji podrazumijevaju se ovdje u startu kao kulise koje se u beskrajnom kaledioskopu mogu mijenjati stalno, a upravo zato da bi sve ostalo isto, da bi se kupoprodaja nastavila po starome. Stoga je pisac spram njih indiferentan. Tu smo sad na najboljem putu da shvatimo svijet kao tekst, jezik kao znakovnu praksu i pisca kao ne baÅ” jaku figuru u tom (proizvodnom) procesu, pisca koji je, otkad ga božanski glasnici napustiÅ”e, ostavljen sam sebi na milost i nemilost, te je skon ustvrditi: “Pomalo mi je već dosadno.”

Egzemplarno postmoderna vrtlarska situacija Mićanovićeva subjekta bila bi posve ista onoj iz “Posljednjeg kineskog cara”, situaciji, naime, subjekta koji se nakon razvlaÅ”tenja nad svijetom povijesti ponovno pronalazi u vrtu/prirodi/živom – no, naslov Mićanovićev melankolično samo simulira tu situaciju. Povratak prirodi nemoguć je kroz jezik koji priroda nije, koji subjekt ne može posvojiti, koji je stran vazda toliko da nije privatan, i svaka bi, osim ironijske, vrtlarska redukcija i vrtna ograda bila ljepuÅ”kast infantilni umiÅ”ljaj. Zbog toga kod Mićanovića subjekt zapravo ne govori već uporno ironizira i prokazuje tuđost jezika/svijeta. Stoga subjekta, osim kao melankolične relikvije ā€“ nema.

Taj na svakoj stranici upisani raspad sistema Mićanovićeva pripovjedača nije naÅ”ao nespremna.

Robert PeriÅ”ić