Zid i fotografije kraja
[poezija]
prvo izdanje [digitalizacija]
knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture republike hrvatske
Postupci kojima se fragmenti lirskog dnevnika opskrbljuju dragocjenim odmakom, razvijaju se i obogaÄuju, u odnosu na ranije autorove pjesme, u zbirci Zid i fotografije kraja. Doživljajni subjekt distribuiran je u veÄ manje ili viÅ”e upoznate svakodnevne ambijente: posao, otok, obitelj, gradski prizori, unajmljeni stan, putovanja, zaviÄajni seoski predjeli, “gartlic za Äas kratiti”, prijateljski odnosi, “posteljni sektor”, iskustva lektire, snovi. U toj nenaruÄenoj rasprÅ”enosti uloga, meÄutim, interferencije se ne daju iskljuÄiti, življenje se raznosmjerno tekstualizira. To ostavlja biljeg nedovrÅ”enosti na zapisima koji se meÄusobno dozivaju na manje ili veÄe udaljenosti. MiÄanoviÄev ispovjedni subjekt pokazuje sada znatno manje nezabrinute slobode u žanrovskom kretanju svoje evokacije. Äesto ona izmiÄe rastrojenoj i omamljenoj svijesti izloženoj neprekidnim osjetilnim udarima. U toj perspektivi novu funkciju dobiva tradicionalni pjesniÄki postupak ponavljanja Å”to ga MiÄanoviÄ rado i Äesto proigrava na svim razinama: slova, sloga, rijeÄi, reÄenice. Stiha ili bloka stihova. Ono se sad pojavljuje kao neko ÄekiÄanje subjekta iskazivanja po opijenoj, otežaloj evokativnoj svijesti ne bi li se poluÄilo toliko potrebno pribiranje. Ali to u pravilu ne uspijeva i vrtnja se nastavlja osim ako, kao u simptomatiÄnoj zavrÅ”noj pjesmi, ne urodi poantiranim “mmmmmucanjem poraza”. Na razini iskazivanja slobodi konstitucije subjekta kao osobnosti ispreÄuju se viÅ”e no ranije i metonimijska, tjelesna spajanja rijeÄi kao i āžanrovi diskurzaā. Ali posebno apsurdan otpor intendiranoj smisaonoj artikulaciji pruža grafiÄki redak ā kako bi u pojedinim zapisima ove zbirke trebalo posve doslovno definirati stih ā koji, tražeÄi uredno popunjavanje poput kakve rubrike formulara, bilo prelama rijeÄ na najmanje oÄekivanom mjestu ili joj pridružuje potreban broj zavrÅ”nih slova. Subjekt iskazivanja ulazi na posljednjoj razini i u citatno polje izreÄenih ili preÅ”uÄenih, ali lako prepoznatljivih, proÅ”lih i sadaÅ”njih, tuÄih i domaÄih pjesniÄkih modaliteta i rukopisa. SažimljuÄi mogli bismo reÄi da MiÄanoviÄ u zbirci Zid i fotografije kraja od naslova nadalje provodi razudbu lirske subjektivnosti u sva tri temeljna odvjetka njezine mreže: doživljajnom subjektu, ispovjednom subjektu i subjektu iskazivanja, konstituirajuÄi tu subjektivnost kao istovremeno decentriranu i amalgamiranu teksturu silnica. Miroslav MiÄanoviÄ je u tom pogledu autentiÄni sudionik aktualne situacije pjesniÄkog interesa neovisno o obuhvatnosti primijenjenog horizonta.
Vladimir Biti