Temeljna djelatnost DPKM-a kao neprofitne udruge usmjerena je na razvoj i unapređenje čitanja u digitalnom okruženju, s naglaskom na distribuciju suvremenih ostvarenja hrvatske književnosti nekomercijalnog predznaka. Od samog osnivanja velika pažnja je bila posvećena tome da se pritom poštuju svi nakladnički standardi te da to djelovanje nikad ne bude u konkurentskom odnosu spram komercijalnih nakladnika, već isključivo komplementarnom. Prije 20 godina ta je djelatnost zadobila tri smjera: kao prvo, to je bila elementarna popularizacija same e-knjige među čitateljima i autorima; kao drugo, to je bilo zagovaranje ravnopravnog statusa s tiskanom knjigom u kulturnim politikama nadležnih institucija (ponajprije Ministarstva kulture RH); kao treće i najvažnije, ustrajno objavljivanje besplatno dostupnih e-izdanja domaćih autora (projekt BEK), posebice s naglaskom na nekomercijalne književne rodove i vrste kao što su poezija i kratke proze – budući da početkom 21. stoljeća hrvatski komercijalni nakladnici naprosto nisu objavljivali suvremenu hrvatsku književnost u e-izdanjima.
Prema rezultatima prošlogodišnjeg istraživanja tržišta knjiga u RH (Kvaka, 2021) znamo da učenici i studenti predstavljaju barem polovicu čitatelja e-knjiga, kao i da gotovo trećina populacije koja ima pristup internetu čita e-knjige, a od njih čak tri četvrtine čita isključivo besplatne e-knjige. Šteta što se u istraživanju ne navodi koliki postotak populacije ima pristup internetu, ali ako se poslužimo podacima iz istog istraživanja provedenog 2016. u kojem se navodi da 72 posto populacije ima pristup internetu (danas ta brojka može biti samo veća) dolazimo do podatka da više od 15 posto građana RH čita isključivo besplatne e-knjige. Ta brojna skupina građana, a za koju znamo da uključuje više od polovice onih između 15 i 30 godina starosti, zaslužuje da im se omogući da što bolje zadovolje te svoje čitateljske potrebe. Ova čitateljska skupina je primarna ciljana skupina. Druga su suvremene hrvatske autorice i autori, budući da su njihovi naslovi nekomercijalnog predznaka često slabo dostupni ili čak i nedostupni u knjižarskoj mreži, projekt BEK im omogućava pristup masovnoj čitateljskoj publici, koji ponajbolje ilustrira zbirni podatak o čitanosti e-knjiga objavljenih u okviru projekta BEK: samo deset najčitanijih naslova suvremenog hrvatskog pjesništva preuzeto je ili čitano više od 170.000 puta, a proznih čak više od 260.000. A o visokoj kvaliteti objavljenih naslova svjedoči, primjerice, i to što je objavljeno 23 naslova 8 dobitnika Goranova vijenca te 32 naslova 18 dobitnika Gorana za mlade pjesnike.
U prvih 20 godina projekta bilo je teško sa sigurnošću procijeniti koliko kvalitetno distribuiramo e-knjige, ne zato jer nismo imali podatke o našoj distribuciji, već zato što se nismo mogli usporediti s manje ili više sličnim projektima i distribucijskim platformama. No, za 2021. imamo podatke o distribuciji e-knjiga u okviru knjižnične posudbe koja obuhvaća 29 knjižnica – uključujući i onu najveću u RH: zagrebački KGZ – koje su ostvarile 57.006 posudbi. S druge strane, DPKM je kroz projekt BEK tijekom 2021. godine distribuirao svojim korisnicima 68.629 e-knjiga (ePUB, PDF, MOBI), a njih još 128.869 čitano je online (podsjećamo da naša e-knjige nisu zaštićene DRM-om – što znači da korisnici mogu umnažati i dijeliti s drugima preuzete e-knjige). U prošlogodišnja postignuća projekta BEK svakako treba dodati i objavljivanje 31 novog besplatnog e-izdanja, od čega čak 20 pjesničkih naslova.
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Knjiga ime više „adresa“ na kojima živi nakon objavljivanja – u knjižarama, knjižnicama, na policama kupaca i napokon u digitalnom formatu na raznim uređajima. Dva moja naslova objavljena su kao besplatne elektroničke knjige – San žutih zmija i Izlaz Zagreb jug. Vrlo rado ću dopustiti da ondje bude objavljen svaki moj naslov. Prije svega zato što mi je stalo da moje proze pronađu što više čitatelja. U vremenu kad interes za književnost jenjava i kad su novčanici sve tanji, mogućnost da se besplatno dobiju književna djela suvremenih autora naprosto je fantastična. Ne znam bolji način za poticanje književnosti i kulture čitanja.
Edo Popović
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Besplatne elektroničke knjige – jedan je od istinski vrijednih i kulturno važnih projekata na domaćoj sceni za razliku od mnogih koji niti ostavljaju traga, niti djeluju u skladu s vremenom u kojem živimo. Posebno ako se osvrnemo na zadnje dvije i pol godine, osim cjepiva i zdravstvenih radnika, vjerujem da su mnoge od nas spasile upravo knjige. Poduhvat koji je prije dvadeset godina započeo pisac i veliki čitatelj, entuzijast u promicanju domaće književnosti, Krešimir Pintarić, u smislu pokretanja platforme Besplatne elektroničke knjige mnogima je značio prozor u svijet domaće književnosti kada su i knjižnice bile zatvorene. Nama autorima to je bio doticaj s čitateljima koji smo sasvim izgubili. Smatram da je nečuveno i potpuno antivizionarski takvom projektu uskratiti financiranje pogotovo u svjetlu poražavajućih statistika o navikama čitanja te je posve u suprotnosti s proklamiranom službenom politikom poticanja čitanja. Pa ako je ovo završetak ”Godine čitanja” pokaznom vježbom ukidanja sredstava jednoj zaista vrijednoj i važnoj platformi, onda treba jasno reći: ni knjige ni autori nisu nam potrebni, računaju se samo nategnuti projektantski bodovi, bez obzira na stvarnu svrhovitost.
Ivana Bodrožić
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Projekt Besplatne elektroničke knjige, njegovu svrhu, misiju i svrsishodnost, promatrati je iz tri perspektive. One književnih autora/ica, one književne publike i one općega, društvenog dobra. Počinjem s onom sebičnijom: autorskom. Od 2009. godine na stranici projekta objavljeno je, po prvi put u digitalnom izdanju, 5 mojih knjiga; 4 pjesničke i 1 prozna. Do današnjeg dana te su knjige čitane ili preuzete – zbrajam javno dostupne podatke – ukupno 26340 puta. Svakom iole upućenom u statistike na temu suvremene hrvatske književnosti sam bi taj broj mogao poslužiti kao posve dovoljna poanta ovog osvrta. Naravno, ne utvaram si da su svi koji su knjige otvorili i preuzeli iste i pročitali. Jednako kao što si isto, pogotovo dobro poznavajući njihov sadržaj, ne utvaram niti u slučaju tiskano ili digitalno kupljenih, ili u narodnim knjižnicama posuđenih njihovih ekvivalenata. Te brojke, međutim, jasno govore o jednoj stvari: za njih iskazanome interesu. I to interesu koji eksponencijalno raste činjenicom njihove besplatne, a k tome posve legalne, trenutačne i tehnički besprijekorno izvedene dostupnosti. Kao autoru, važno mi je prije svega, ako ne i isključivo to da se moje knjige čitaju. Čak i ekonomski, iako stavljanje knjiga na besplatno raspolaganje djeluje kao izbijanje novca iz vlastitog džepa, stvar itekako ima cost-benefit smisla. Podaci pokazuju da se internetska dostupnost različitih vrsta tekstova, pogotovo ukoliko iste popularizira, na prodaju fizičkih knjiga odražava pozitivno: prodaja raste. U svemu zapravo presudni javni interes i hvalevrijedne društvenopolitičke implikacije projekta – onu stidljivu ‘treću’ stavku – da ni ne spominjemo.
„Sebičnijim“, kažem u prvom slučaju, jer je i drugi zapravo sebičan. Pripadam također publici: ugroženome plemenu pohlepne književne publike. Jedan sam među građanima – odlukom o nefinanciranju BEK-ova projekta javnim sredstvima dodatno obezvrijeđene – već neko vrijeme klimave književne republike. Ne volim i ne vodim statistike i popise, pa ne znam ni približno točno koliko sam puta u zadnjih petnaestak godina pristupio naslovima besplatno dostupnima na BEK-u. Mnogo. Jako mnogo. Iz različitih razloga. Na primjer trenutačne dostupnosti, puke praktičnosti. Trebala mi je neka knjiga i puno ju je brže bilo otvoriti (i po potrebi digitalno pretražiti) nego uopće pronaći, prašnjavu, negdje u kutu vlastite ili knjižnične police. Dostupnosti inače nedostupnog, ili teško dostupnog. Onoga drugdje nepostojećeg, tj. elektroničkih originala. I, nipošto manje važno, u društvenom kontekstu upravo presudno: prije 15 godina pristupao sam BEK-ovim elektroničkim knjigama iz čiste materijalne nužde. Kao student književnosti živio sam u studentskom domu sa 750 kn stipendije i većinu si knjiga – pogotovo onih tada nekanonskih, iz suvremene domaće proizvodnje, jednostavno nisam mogao priuštiti. Kanoni su se u međuvremenu redefinirali. Mnogi od na BEK-u dostupnih naslova već mu pripadaju. A neki će u njega sasvim sigurno ući; dajmo im petnaestak godina. Godina besplatne, legalne, pregledne dostupnosti i aktivne distribucije. A to, u konačnici, znači tek jedno: dostupnosti i distribucije financirane javnim, budžetskim sredstvima. Tek se tada i treća, najvažnija od perspektiva, može smatrati uvaženom.
Marko Pogačar
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prošle je godine u okviru projekta besplatnih elektroničkih knjiga objavljena i moja zbirka pjesama Bolest je sve uljepšala. Ta je zbirka, između ostalih, ovjenčana Nagradom Dobriša Cesarić, ali zbog spleta različitih okolnosti u koje ovdje neću dublje ulaziti, nije zaživjela književnim životom kakav je zaslužila: nije dostupna u knjižnicama, nije dostupna u knjižarama… Knjiga se raznim kanalima dijelila među čitateljima, a stekla je i svojevrsni kultni status među pjesnicima mlađe generacije te ostavila značajan trag.
Zahvaljujući BEK-u knjiga je konačno pronašla pravi put do svoje čitateljske publike te je dospjela na četvrto mjesto najčitanijih pjesničkih naslova u 2021. godini. Veliki je to uspjeh za zbirku poezije koja je objavljena 2003. i koja je prošla bez promocije i distribucije.
Kao pjesnikinja, ali i kao čitateljica, a osobito kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti odgovorno tvrdim da je ova platforma od iznimnog značaja za popularizaciju knjige i čitanja. BEK je jedina stranica zahvaljujući kojoj svoje učenike mogu upoznati sa suvremenom književnom scenom i na koju se u velikoj mjeri oslanjam provodeći nastavu po novom kurikulu Škole za život.
Podsjetila bih na ciljeve Nacionalne strategije za poticanje čitanja, zatim na minulu godinu proglašenu Godinom čitanja: ne mogu se sjetiti projekta koji bi bio obuhvatniji, sustavniji i profesionalniji od BEK-a u ostvarivanju tih ciljeva, i to, što je najvažnije, dugoročno.
BEK je besprijekorno uređena i kvalitetna stranica koja uz same književne naslove donosi i brojne relevantne informacije i tekstove o knjigama i autorima, stoga je nezaobilazan izvor znanja svima koji se na bilo koji način bave književnošću. Ovo je stranica čiji rad i razvoj treba svesrdno poticati jer je njezin utjecaj za hrvatsku kulturu izniman.
Marijana Radmilović
