Knjiga ime više „adresa“ na kojima živi nakon objavljivanja – u knjižarama, knjižnicama, na policama kupaca i napokon u digitalnom formatu na raznim uređajima. Dva moja naslova objavljena su kao besplatne elektroničke knjige – San žutih zmija i Izlaz Zagreb jug. Vrlo rado ću dopustiti da ondje bude objavljen svaki moj naslov. Prije svega zato što mi je stalo da moje proze pronađu što više čitatelja. U vremenu kad interes za književnost jenjava i kad su novčanici sve tanji, mogućnost da se besplatno dobiju književna djela suvremenih autora naprosto je fantastična. Ne znam bolji način za poticanje književnosti i kulture čitanja.
Edo Popović
Besplatne elektroničke knjige – jedan je od istinski vrijednih i kulturno važnih projekata na domaćoj sceni za razliku od mnogih koji niti ostavljaju traga, niti djeluju u skladu s vremenom u kojem živimo. Posebno ako se osvrnemo na zadnje dvije i pol godine, osim cjepiva i zdravstvenih radnika, vjerujem da su mnoge od nas spasile upravo knjige. Poduhvat koji je prije dvadeset godina započeo pisac i veliki čitatelj, entuzijast u promicanju domaće književnosti, Krešimir Pintarić, u smislu pokretanja platforme Besplatne elektroničke knjige mnogima je značio prozor u svijet domaće književnosti kada su i knjižnice bile zatvorene. Nama autorima to je bio doticaj s čitateljima koji smo sasvim izgubili. Smatram da je nečuveno i potpuno antivizionarski takvom projektu uskratiti financiranje pogotovo u svjetlu poražavajućih statistika o navikama čitanja te je posve u suprotnosti s proklamiranom službenom politikom poticanja čitanja. Pa ako je ovo završetak ”Godine čitanja” pokaznom vježbom ukidanja sredstava jednoj zaista vrijednoj i važnoj platformi, onda treba jasno reći: ni knjige ni autori nisu nam potrebni, računaju se samo nategnuti projektantski bodovi, bez obzira na stvarnu svrhovitost.
Ivana Bodrožić
Projekt Besplatne elektroničke knjige, njegovu svrhu, misiju i svrsishodnost, promatrati je iz tri perspektive. One književnih autora/ica, one književne publike i one općega, društvenog dobra. Počinjem s onom sebičnijom: autorskom. Od 2009. godine na stranici projekta objavljeno je, po prvi put u digitalnom izdanju, 5 mojih knjiga; 4 pjesničke i 1 prozna. Do današnjeg dana te su knjige čitane ili preuzete – zbrajam javno dostupne podatke – ukupno 26340 puta. Svakom iole upućenom u statistike na temu suvremene hrvatske književnosti sam bi taj broj mogao poslužiti kao posve dovoljna poanta ovog osvrta. Naravno, ne utvaram si da su svi koji su knjige otvorili i preuzeli iste i pročitali. Jednako kao što si isto, pogotovo dobro poznavajući njihov sadržaj, ne utvaram niti u slučaju tiskano ili digitalno kupljenih, ili u narodnim knjižnicama posuđenih njihovih ekvivalenata. Te brojke, međutim, jasno govore o jednoj stvari: za njih iskazanome interesu. I to interesu koji eksponencijalno raste činjenicom njihove besplatne, a k tome posve legalne, trenutačne i tehnički besprijekorno izvedene dostupnosti. Kao autoru, važno mi je prije svega, ako ne i isključivo to da se moje knjige čitaju. Čak i ekonomski, iako stavljanje knjiga na besplatno raspolaganje djeluje kao izbijanje novca iz vlastitog džepa, stvar itekako ima cost-benefit smisla. Podaci pokazuju da se internetska dostupnost različitih vrsta tekstova, pogotovo ukoliko iste popularizira, na prodaju fizičkih knjiga odražava pozitivno: prodaja raste. U svemu zapravo presudni javni interes i hvalevrijedne društvenopolitičke implikacije projekta – onu stidljivu ‘treću’ stavku – da ni ne spominjemo.
„Sebičnijim“, kažem u prvom slučaju, jer je i drugi zapravo sebičan. Pripadam također publici: ugroženome plemenu pohlepne književne publike. Jedan sam među građanima – odlukom o nefinanciranju BEK-ova projekta javnim sredstvima dodatno obezvrijeđene – već neko vrijeme klimave književne republike. Ne volim i ne vodim statistike i popise, pa ne znam ni približno točno koliko sam puta u zadnjih petnaestak godina pristupio naslovima besplatno dostupnima na BEK-u. Mnogo. Jako mnogo. Iz različitih razloga. Na primjer trenutačne dostupnosti, puke praktičnosti. Trebala mi je neka knjiga i puno ju je brže bilo otvoriti (i po potrebi digitalno pretražiti) nego uopće pronaći, prašnjavu, negdje u kutu vlastite ili knjižnične police. Dostupnosti inače nedostupnog, ili teško dostupnog. Onoga drugdje nepostojećeg, tj. elektroničkih originala. I, nipošto manje važno, u društvenom kontekstu upravo presudno: prije 15 godina pristupao sam BEK-ovim elektroničkim knjigama iz čiste materijalne nužde. Kao student književnosti živio sam u studentskom domu sa 750 kn stipendije i većinu si knjiga – pogotovo onih tada nekanonskih, iz suvremene domaće proizvodnje, jednostavno nisam mogao priuštiti. Kanoni su se u međuvremenu redefinirali. Mnogi od na BEK-u dostupnih naslova već mu pripadaju. A neki će u njega sasvim sigurno ući; dajmo im petnaestak godina. Godina besplatne, legalne, pregledne dostupnosti i aktivne distribucije. A to, u konačnici, znači tek jedno: dostupnosti i distribucije financirane javnim, budžetskim sredstvima. Tek se tada i treća, najvažnija od perspektiva, može smatrati uvaženom.
Marko Pogačar
Prošle je godine u okviru projekta besplatnih elektroničkih knjiga objavljena i moja zbirka pjesama Bolest je sve uljepšala. Ta je zbirka, između ostalih, ovjenčana Nagradom Dobriša Cesarić, ali zbog spleta različitih okolnosti u koje ovdje neću dublje ulaziti, nije zaživjela književnim životom kakav je zaslužila: nije dostupna u knjižnicama, nije dostupna u knjižarama… Knjiga se raznim kanalima dijelila među čitateljima, a stekla je i svojevrsni kultni status među pjesnicima mlađe generacije te ostavila značajan trag.
Zahvaljujući BEK-u knjiga je konačno pronašla pravi put do svoje čitateljske publike te je dospjela na četvrto mjesto najčitanijih pjesničkih naslova u 2021. godini. Veliki je to uspjeh za zbirku poezije koja je objavljena 2003. i koja je prošla bez promocije i distribucije.
Kao pjesnikinja, ali i kao čitateljica, a osobito kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti odgovorno tvrdim da je ova platforma od iznimnog značaja za popularizaciju knjige i čitanja. BEK je jedina stranica zahvaljujući kojoj svoje učenike mogu upoznati sa suvremenom književnom scenom i na koju se u velikoj mjeri oslanjam provodeći nastavu po novom kurikulu Škole za život.
Podsjetila bih na ciljeve Nacionalne strategije za poticanje čitanja, zatim na minulu godinu proglašenu Godinom čitanja: ne mogu se sjetiti projekta koji bi bio obuhvatniji, sustavniji i profesionalniji od BEK-a u ostvarivanju tih ciljeva, i to, što je najvažnije, dugoročno.
BEK je besprijekorno uređena i kvalitetna stranica koja uz same književne naslove donosi i brojne relevantne informacije i tekstove o knjigama i autorima, stoga je nezaobilazan izvor znanja svima koji se na bilo koji način bave književnošću. Ovo je stranica čiji rad i razvoj treba svesrdno poticati jer je njezin utjecaj za hrvatsku kulturu izniman.
Marijana Radmilović
