Enciklopedija ništavila | Stanko Andrić

ORBIS TERRARUM. Jedno od imena univerzuma. Povodom golemoće stvorenja što napučuju Homerove spjevove, Anonim “Ogleda o uzvišenom” (1. st. posl. Krista) zabilježio je ovo korisno pitanje:

“Ako ti konji Bogova dvaput uzastopce đipnu, zar će tad za njih biti više mjesta u svemiru?”

Mnogo je mišljenja u prilog teze da je svemir zapravo samo jedna soba, ili dvorana, ili – najradije – predvorje. Osobno mislim da kozmos ne može biti veći od jednog školskog igrališta. Zahvaljujući napretku zvjezdoznanstva, današnji čovjek doživljava Zemlju imajući na umu ove tri činjenice: prvo, ogromna, zapravo nepojmljiva, udaljenost Sunca; drugo, Sunčeva zapanjujuća veličina; treće, relativna neznatnost Zemlje. Izostanak bilo kojega od ta tri elementa značio bi bitan poremećaj slike svijeta.

U srednjem vijeku, ORBIS TERRARUM bio je nešto prilično različito: srednjovjekovni krajobraz kao da prilazi promatraču kako bi ga ovaj čitava ugledao, izdiže se, ispinje, omotava ga, kako bi se posve izložio. Treba zamišljati zrenike s kojih se vide sve kule dvorca, njegovi stanovnici, doline sa selima, zaljevi s lađama, rijeke i – istodobno – njihove ribe u njima. Srednjovjekovni krajobraz je aglomeracija s inventarom. Ondašnji čovjek i ne naslućuje neku od tri znanstvene činjenice. Ako ovo isto Sunce, koje je prisno svijetlilo njegovine doline s kolibama i usjevima, obasjava u isti mah nedvojbenim Božjim svjetlom čitav svijet, onda taj svijet mora biti nešto mnogo zgusnutije i jedinstvenije nego što bi bio lišen Boga i njegova Sunca.

U 20. stoljeću, napredak znanosti nalaže da se ime svijeta preformulira u ORBIS STELLARUM: predodžba svijeta sada je protumačena ovako: svemir je svemir zvijezda motren s jedne od njih.

Ta moderna vizija ekscentričnog svijeta po svemu sudeći postupno prevladava, ali se još ne mogu zanemariti neke arhajske predodžbe čija upornost ponekad začuđuje. Te predodžbe ustrajno antropomorfiziraju svijet, krijumčareći primjerice rudimentne odnose gore-dolje, kao što to čini G. Bachelard koji je jednom rekao: “Poziv što ga primamo iz zvjezdanog univerzuma, univerzuma što svijetli u svojim vrhovima.”