Enciklopedija ništavila | Stanko Andrić
SEKS. Jedna od stvari koje me opuštaju; ostale su: spavanje, dugo zadržavanje u toaleti (polagano brijanje i tuširanje), općenito – uživanje u sitnicama kao što je npr. miris nekog sapuna, okus marcipana prelivenog čokoladom, gotovo rezak miris čaja od mente. Ali najprije moram objasniti što razumijem pod pojmom “seks”. Mislim da seks može biti način govora, ili način hodanja. Seks može biti sadržan u mislima i u riječima, naročito kada su dvosmislene. Seks mogu biti pornografske knjige, časopisi i slike. “Za mene seks nije način hodanja”, kaže moj cimer dok mi preko ramena zaviruje u rukopis, “za mene je seks – znaš ono, kad ga uguram do kraja i ne izlazim dok mi ne lakne”. O.K., kažem ja i odustajem.
Dopustite da kažem još ovo: seksa može biti u ljubavi baš kao i u nekim drugim emocijama; naprimjer, u porazu (osjećaju poraza) ima nečeg erotskog. Također i u strahu. U jezovitim filmovima, lijepe nesretnice koje su prisiljene kretati se mračnim stubištima napuštenih zamkova, izložene pogibli od nemilosrdnih čudovišta što vrebaju iz sjenke, najbolje bi se obranile kada bi iznenada pribjegle svojim čarima, razgolićujući ih i razoružavajući na taj način okrutne napadače. Njihova golotinja u trenutku bi raspršila gustu atmosferu jeze. Zamislite oronulu staru zgradu u nekom od gradova Nove Engleske, po čijim se sablasnim odajama šeta omiljena junakinja (ili junak, ako vam je draže), gola kao od maćehe rođena, prkoseći avetima i duhovima svih davnih stanara i predaka koji je slijede, zločesti i neškodljivi, okupljeni u bestjelesno jato, dolazeći u priliku da je napastuju svojim astralnim tijelima kadgod se ona, poslujući po kući, nađe u pogodnu položaju. To je prije smiješan a ne jezovit prizor.
Sama pomisao da je seks zbog ovog ili onog razloga nepoželjan može pobuditi želju za njim. U odmjeravanju sa seksom ništa nema nikakvih izgleda. Štoviše: sve što mu se suprostavlja seks ubrzo pretvara u sebe sama. Seks ima tisuću lica i sva su ona on, seks. Ne vjerujem da bi imalo smisla tragati za onim što je seks “sam po sebi”. Na pitanje što je ipak jezgra ili nepresušni izvor seksa, čini mi se da odgovor glasi: orgazam. Ono tajanstveno, neobjašnjivo, iskonsko i životinjski fiziološko. Pa ipak, putovi dolaska do orgazma mogu biti uzbudljiviji od orgazma samog. Oni su raznoliki, a on je uvijek manje-više isti. Koliko smo se puta zapitali, je li vrijedilo truda… Mislim da bi bilo divno pisati “fiziološki” roman o bračnom životu voajera i egzibicionista. Moj neostvareni san iz vremena kad sam bio zaljubljen u dvije djevojke odjednom – bio je gledati kako njih dvije vode ljubav. To mi se činilo kao istinski vrhunac uzbuđenja. Postoji pjesma, mislim da ju je napisao onaj stari licemjer La Fontaine, u kojoj se pita koje su četiri stvari dovoljne za sreću preko koje ne treba tražiti više; a zatim slijedi odgovor: “kurac, pica i dva srca mlada”. Ono što se u tom stihu doimlje osobito drskim jest upravo ta sinteza duše ili srdaca i genitalija (nazvanih njihovim pučkim imenima). To je ujedno i formula dobre erotske književnosti.
Jednom mi se dogodilo da sam počeo zavoditi svoju poznanicu s fakulteta. Nakon što smo ostali sami, malo pomalo počeo sam je ljubiti i grliti, tražeći rukama njene osjetljive dijelove. “Jel ti to hoćeš da me j…š?”, obratila mi se ona gotovo glasno. Mrzim to pitanje, molim te – ušuti, rekao sam joj; ja sam strogo katolički odgojen, dodao sam. Ali to je bila laž. Moj problem nije u odgoju, nego u narcisoidnoj nemoći da priznam svoju želju. Bez okolišanja priznati drugoj osobi svoju želju i na taj se način učiniti o njoj ovisnim – znači za mene gotovo nesavladivu poteškoću. Per oppositionem, to me podsjeća na Moliereova “Tartuffea”, kojeg nam je naš pronicavi profesor ovako razložio: nalsovni je lik podjednako inteligentan kao i njegova nesuđena milosnica, ali je ona u golemoj prednosti jer ga ne želi, dočim on nju želi; upravo tako, da bih izbjegao žalosnu tartuffeovsku sudbinu, ja pokušavam po svaku cijenu sačuvati svoju eshatološku prednost, stanje ne-želje.
Sadržaj
AutobiografijaAporija
Arbitrarnost
Broj
Citat
Čitanje
Demonologija
Dürer
Eshatologija
Filologija
Fragment
Hegel
Istočni grijeh
Labirint
Likantropija
Ludilo
Mandeljštam-Pasternak
Mesija
Most
Ništavilo
Novac
Odsutnost
Oktobarska revolucija
Orbis terrarum
Pilovina
Praznovjerje
Prostor
Red
Rječnik
Seks
Somnologija
Stvarnost
Tacijan
Tanatologija
Teologija
Umjetnost
Utroba
Venecija
Voda
Vrijeme
Impresum