Enciklopedija ništavila | Stanko Andrić

VRIJEME. Prema Borgesu, tvar od koje je načinjen čovjek. Dade se mjeriti uz pomoć nekih pomagala, a sva su ovijena tajnom. Jedno je pješčanik. Razmak do jednog drugog Bachelard premošćuje ovom metaforom:

“Plamen je taj pješčanik koji teče naviše.”

(To je ista ona preciozna preciznost s kojom je Borges opisao zdenac kao obrnutu kulu.)

To drugo pomagalo je, dakle, svijeća. Ona također može mjeriti protjecanje vremena. Između te obavijesti i one Borgesove odredbe čovjeka dostaje sada ubaciti samo jednu malu sliku, pa da se dobije zanimljiva kružna igra. Neka nam je čovjek svijeća od vremena. (Kad dogori, kad ponestane vremena, nema više čovjeka.) Svijeća od vremena gori i mjeri vrijeme. Golemo se vrijeme dosađuje i pokadšto, mjestimice, mjeri sebe sama.