Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

ljudi su smiješni kad su sretni.
način na koji povijaju zrela lica u dlanove i kako puštaju bore da progovaraju iz njih.
i onda su najljepši ljudi na svijetu – smiješni. sretni i s bojom u obrazima.
svjesna sam sreće. nemoj mi govoriti da nisam. al’ sam jednako svjesna i aneksije tuge poslije. moja je svijest o osjećajima veća od lepeze i nemoj me degradirati u svom životu.
znam gdje ću te odvesti ako budeš dovoljno hrabar da me uhvatiš za ruke.

okidač koji imam u glavi ne čeka na savršen trenutak. on ga stvara.
ali ti to nikada nećeš razumjeti, zar ne?
ti mene ne razumiješ.
ti misliš o meni kao o arsenalu koji samo čeka na provokaciju.
a ja bih da me netko skrije.
i kaže da i ja mogu biti smiješna.
netko tko će biti dovoljno hrabar. netko tko će se usuditi napraviti novu šablonu za moj život.
tapkam. tapkam u mraku. tapkam i po danu i nije mi bitno što će reći kartografi.
baš sam si lijepa takva, zamotana u jučer, s ožiljkom na licu.

ja trebam davida. da me pogodi praćkom i polegne svoju bosu nogu na moje izmrcvareno tijelo. da slavi iznad mene i da me kasnije odvede u krevet. trebam davida koji će se smilovati budali predoziranoj pretjerivanjem.
izvedi me na ulicu i okiti me riječima. pričaj mi o junacima iz priča i čitaj mi priče za laku noć.
vodi me i gazi moje prste svojima. ja samo želim osjetiti život.
postajem sebična od ljudi koji me okružuju.
steriliziram igle kojima ću ih bosti. nitko ne voli mrtvog neprijatelja.

želim, želim, želim da me zoveš mojim imenom.
želim da se igramo u parku. u pješčaniku.
želim se ljuljati na oblacima nasuprot tebe i dodirivati tvoja bosa stopala.
želim postati dokaz. neosporna.
želim postati činjenica. želim veliku lizalicu u obliku klauna.
moj život je zatočen u meni. kao vene, umrežen u sistem koji ga razoružava i održava funkcionalnim.
moj život. interijer za dvoje. s dnevnim boravkom.

nisam znala, kad sam te imala, da je na tebi bio otisnut rok trajanja.

X

Sadržaj

ZOVE SE EZRA
poredak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)

pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)

dječak sa selotejpom na rukama


IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja


APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)

posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)

sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)

u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)

kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)

rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)

završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)



Impresum