Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

POSLJEDNJI TRZAJI ŠIKA

(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)

 

skroz me grize. za leđa i po rukama. a ne češem se.
cuclam orbit bombone na hodniku i derem nepce.
jednom sam isto tako prije nego što smo počeli pit iz… ne sjećam se
točno kojeg razloga.
mislim da sam se tad jedino napila baš ono zapravo.
votka krv s ledom.
u svakom slučaju me ljulja, al’ taj put me baš bilo bacilo na leđa.
pa smo se zaigrali pauk i ja.
ne kronenbergov. ne, ne.
izlizala se na laktovima od svih tih pokušaja.
i onda smo sjedili, eto, dugo na ulazu za koncert.
sve je bilo puno prasaka, ženskih smjehova i tih nekih čudnih
stvari koje osjećaš dok odrastaš.
vezicu ti se spustio dovesti u red nasred ilice.
pa to je lijepo i da, pogađa me u šik srce.
jer ja nosim cipele na ljepenku.
ne moram se uopće zapitati kad će meni netko tako jer neće.
moda diktira moju ljubav.

al’ da, reko je pauk sve to što sam ja znala.
ne oporavlja nam se više, sad mislimo da smo cijeli i ako nam
se i desi nešto loše – tu su uvijek drugi da isprave.
imbecil. izlizan imbecil na laktovima postaješ, djevojko.
al’ vadim iz sebe ovo šta su usadili i trgam se točno onako
kako nisam zamišljala.
znam, jer se zamišljeno odvija svaku večer na noćnom ormariću sobe
kad pokušavam zaspati.
više nisam jedina dobra stvar koja mi se dogodila.
nekako me danas igra ovaj osjećaj.
ljubi ljubi ljubi njene nestašne rukice.
nekako me danas igra ovaj osjećaj da nije bilo žetona više
za kikseve.
pa reko je gospodin pauk da bolje tako.
osto bi bez noge inače.

X

Sadržaj

ZOVE SE EZRA
poredak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)

pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)

dječak sa selotejpom na rukama


IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja


APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)

posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)

sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)

u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)

kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)

rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)

završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)



Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.