Znam li ja gdje živim | Aida Bagić

AFRIČKE PLETENICE

 

Shalini sjedi u sredini sobe, na podnoj prostirki, kao krhka i ponosna indijska ptica koju trideset prstiju priprema za obredni afrički ples. Tri mlade žene u šarenim haljinama upliću Shalininu kosu u tanke pletenice, u kolibi koja je ovdje, u predgrađu Kampale, frizerski salon. Pletenice su tanke, trebaju biti još tanje, ali Shalinina kosa je odviše glatka i čvrsta, ta crna kosa tamnoplavih odsjaja ne podaje se lako prstima koji u nju upliću umetke umjetne kose ne bi li je učinile dužom i sličnijom njihovim kosama. Shalini želi pletenice ne bi li barem nakratko iskusila kako je to biti neka druga žena, u drugom nekom svijetu.

Govori mi kasnije, možda će moja majka, kad vidi što sam učinila, otkazati susrete s mogućim ženicima. Shalini će uskoro napuniti dvadeset i četvrtu i njezina je majka zabrinuta, jer još uvijek nije uspjela udati svoju najstariju kći. Izbor je ograničen, budući muž mora pripadati istoj kasti.

Sjećam se profesora povijesti kako korača među klupama, u učionici okruglih prozora na drugom katu zgrade u Križanićevoj i diktira nam nazive osnovnih indijskih kasti. Zapisujemo da su brahmani svećenička kasta, kšatrije su ratnička, nedodirljivi su mnogi. O detaljima kastinskoga sistema, podkastama unutar kasti, o tome kako njezin otac nikada nije ništa radio jer Shalinin je djed, njegov otac, bio radža i skupljao je ptice, u svom ljetnikovcu na jugu Indije čuvao je u krletkama na stotine rijetkih ptica, o tome mi govori Shalini dok koračamo Kampalom, ulicama punim ljudi i crvene prašine.

Pitam je što bi mogla učiniti da spriječi svoje roditelje, čini se ponajprije svoju majku, da izaberu umjesto nje. Što ako poželi biti s nekim tko ne pripada njezinoj kasti? Shalini me gleda, ne izgovara glasno ne budi naivna, samo strpljivo objašnjava da ni Zapad nije slobodan od kastinskih hijerarhija, riječ je samo o drugim nazivima. Pita me kako tamo gdje živim (a to je daleko, vrlo daleko) gledaju na brakove između vrlo siromašnih i bogatih, između kršćana i onih drugih. Nisu nemogući, govorim. Shalini se smije, ne, nisu nemogući, i dodaje ozbiljno, ali cijena je ponekad previsoka.

Shalini mi seže jedva do ramena. Jedino što želi svojim afričkim pletenicama, koje nikako ne pristaju uz tradicionalni sari, jest da njena majka na neko vrijeme odgodi susrete s mladićima koji su izabrani kao prikladni za brak. Ništa se posebno ne događa na tim susretima, govori mi Shalini, porazgovaramo, tu su i roditelji, nije isključeno da se svidimo jedno drugome. Shalini još neko vrijeme želi odgoditi udaju, želi je odgoditi koliko god bude bilo moguće, a da cijena ne bude previsoka.

Uplitanje guste Shalinine kose trajalo je satima.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.