Znam li ja gdje živim | Aida Bagić

LUCIJA LIROVA

 

Tog ljeta, za velike pripeke tri dana prije Velike Gospe, u rudniku boksita gdje je kopao Lucijin otac dogodila se nesreća. Još istoga dana Luciju Lirovu odnijeli su vrazi.

(O kakvim je silama riječ kad žene netragom nestaju, a zemlja se urušava sama u sebe?)

U kužini je na stolu ostao pun tanjur manistre, malo kuvana mesa i komad kruva ispod peke. Komad kruva i malo pršuta, tako je govorio Lucijin otac koji će nekoliko godina kasnije postati did ditetu Lucijina starijeg brata. Ne znamo gdje je bio Lucijin brat u trenutku Lucijine otmice. (Nestanka?) Znamo da je njezina majka otišla do Javorka (izvor u kanjonu rijeke Krke) po vodu. Otišla je noseći drvenu vučiju na leđima, s najmlađim ditetom u naramku. Lucija je sama podgrijala manistru i odrezala komad kruva ispod peke koji su ona i mater dan prije ispekle u vatrenoj kući. Lucijin otac tog je dana radio poslijepodnevnu smjenu u rudniku. Sitna dica, njih petero, dica i muškići, pasla su stoku i pazila jedno na drugo. Krava Milenka, kasnije će kazati jedan od starijih muškića, počela se neobično ponašati negdje pred sumrak. Prestala je pasti i nekoliko puta tužno zamukala. – Vrlo tužno – rekao je dječak. Poslije je danima odbijala hranu, ali nakon intervencije zadružnog veterinara stanje joj se popravilo i još je dugo svake godine na svijet donosila po jedno zdravo i veliko tele koje su Lirovi odvodili u klaonicu čim bi očvrsnulo na nogama. Milenka je tužno mukala za svojom teladi, ali nikada toliko tužno kao kad je nestala Lucija. Tako je kazao muškić, Lucijin mlađi brat.

Krava Milenka bila je Lucijina ljubimica. Crna krava s bijelim biljegom na čelu i blesavim kravljim pogledom. – Pametno moje – tepala joj je Lucija kad bi Milenka u sumrak, dok su djeca još bila zanesena igrom piljaka, a Lucija u knjigu o besprijekornome životu svete Katarine, krenula prema kući i zamukala. – Vrijeme je – rekla bi Lucija djeci i svi bi zajedno pošli za kravom Milenkom. I Milenka je voljela Luciju. Svako jutro, prije svitanja, kad bi Lucija došla da je pomuze, Milenka bi nježno muknula i liznula Lucijin lijevi obraz.

U kužini su, osim tanjura punog manistre, ostali prljavi sudi i pun važ vode u kojem je Lucija običavala utapati muhe. Bilo je ljeto. Velika pripeka tri dana prije Velike Gospe. Lucija se spremala u pohod na Visovac i veselila se tome kao malo dijete. Nije bilo nikakva razloga da Lucija nekamo ode od svoje volje. A kamo bi, uostalom, i otišla? Da je krenula preko gaja u Mrakovo, netko bi je već primijetio. Da je krenula, nanoge, prema sjevernom dijelu okruga opet bi je netko vidio. Sela su posvuda imala ljude koji gledaju. Lucija nije bila malo dijete da se izgubi u kamenu. Bila je cura od šesnaest godina. – Zaudaju – govorio je njezin otac. Kud bi samo žensko pošlo u po bila dana? Osim ako nije bilo udato žensko koje s drvenom vučijom na leđima odlazi po vodu do petnaestak kilometara udaljenog izvora.

Lucija je svake godine o Velikoj Gospi odlazila na Visovac. Tri godine prije nego što je tajanstveno nestala, upoznala je u samostanskom dvorištu Jeronimu, časnu od nekih trideset i kusur godina, lijepa i okrugla lica koje se osmjehivalo dok je Lucija sa čuđenjem promatrala ljepotu uokvirenu sestrinskim pokrivalom za glavu. Jeronima je poznavala latinski i grčki, govorila francuski, talijanski i njemački, ali na hrvatskom je najčešće šutjela. Njezinu je ljepotu prva primijetila Lucija.

– Lucija će u minjurice – rekao je stariji brat nakon što se Lucija s Visovca vratila noseći knjigu o životu svete Katarine. S posvetom: Luciji Lirovoj, u sjećanje na praznik Velike Gospe 19.., Jeronima.

– Dok sam ja živ, neće – bilo je sve što je rekao Lucijin otac.

Jedina osoba koja vjeruje da zna što se dogodilo stara je Tištanovka koja živi u kući na kraju sela.

– Luciju Lirovu odvezli su vrazi – kaže stara Tištanovka.

– Odvezli?

– U zelenoj karoci – objašnjava stara Tištanovka.

Tištanovka živi sama u kući na kraju sela, ima preko osamdeset godina i tko da joj vjeruje? Selo se na kolarištu smije njezinoj priči. Kolarište je centar sela i svijeta. U zvjezdanim noćima starci na kolarištu pripovijedaju priče koje tjeraju san s očiju i oštre sluh na lavež brinskih čagljeva. Oko kolarišta su postavljeni zidići u kojima se kamen drži kamena kao saliven. Iza njih, u avlijama, čuče starice i rastu bajamova stabla.

Lucija je s proljeća brala bajamove cvjetove i njima ukrašavala svoje duge crne pletenice. Njezine su kose bile najduže u selu. Prala ih je lukšijom u kišnici i sjedila na kamenu ispred kuće, puštala da joj vlažna kosa sjaji i da joj se dive djevojčice iza susjedove ograde.

– Bila je vražja – kaže stara Tištanovka, pa su je vrazi i odnijeli.

Visovac je komad zemlje i stijenja oko kojega se svija rijeka. Jeronimu je davno odnijela voda. Utopila se još istoga ljeta na povratku s proslave Velike Gospe. (O kakvim je silama riječ kad žene netragom nestaju, a zemlja se urušava sama u sebe?) čamac se prevrnuo, bilo je drž i pomagaj, Jeronimu je dohvatio iznenadni vir i njeno tijelo više nisu pronašli. Na misi zadušnici u crkvi svetoga Marka spomenuli su njezino ime, predanost Kristu i šutljivost kao prve joj vrline i sestre su poslije svakoga dana molile u tišini za pokoj duši njihove družbenice časne Jeronime.

U obiteljskom albumu Lirovih sačuvana je samo jedna Lucijina fotografi ja. Kose svezane u pletenice, širokog osmijeha i lijeve ruke oslonjene o bok, pozira zagrljena s dvije prijateljice u dvorištu škole. Tu ima trinaest godina. Lucija je u dugoj suknji na točkice, tamnoj, boja se ne vidi na fotografijama iz tog vremena. Sivkasta je trava u kojoj stoje, Lucija i djevojčice koje su danas žene.

 

* * *

Zovem se Lucija. Ime sam dobila po očevoj sestri koja je nestala jednog ljetnog poslijepodneva prije trideset godina. Nakon nesreće u rudniku boksita, koja se dogodila istoga dana kad je nestala Lucija, moj djed nikada više nije sišao pod zemlju. Tetka Lucija odletjela je nebu pod oblake.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.