Znam li ja gdje živim | Aida Bagić

ŠUMSKA

 

Rado bih jednom imala vrt, oko male kuće gdje živim s mačkama i kuham, u velikom loncu, varivo od leće, slanutka i mrkve. Kuham varivo za unuke i čekam da stigne poštar na biciklu i donese mi pismo u bijeloj omotnici na kojoj je lijepim rukopisom moje kćeri ispisano moje ime i adresa, piše da sam Stara Majka i stanujem u Ulici uz potok bez broja, u Šumskoj Gornjoj. Ili Šumskoj Donjoj.

Ako nema još mjesta koje se zove Šumska, molim vlasti da što prije donesu odluku o dodjeli imena nekom prikladnom mjestu! Neka raspišu javni natječaj na koji će se javljati šumske mjesne zajednice ili barem one koje su nekad bile u šumama i imenom se žele sjećati. Javit ću se da budem u komisiji za procjenu pa ću izabrati Šumsku koja mi se najviše bude sviđala, tražit ću da mi tamo daju malu kuću, s vrtom, unucima i mačkama, nekoliko velikih lonaca za kuhanje juha i variva od leće i slanutka, koprive i vrganja, može i malo mrkve, tako da mi poštar može donijeti to pismo.

Jedva čekam da stigne. Ne mogu se odvojiti od prozora, eto i varivo mi je pokipjelo dok čekam tog poštara, bit će da je pao s bicikla ili je zaboravio, pa da, napio se i zaboravio da mora još do Šumske jer u torbi nosi pismo moje kćeri, o kako je samo neodgovoran taj poštar!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.