Znam li ja gdje živim | Aida Bagić

UMIJEĆE PRORICANJA

 

Tražila sam nešto u čemu bih se mogla izgubiti, nešto u čemu bih zaboravila samu sebe, ovaj svijet, svaki svijet, nju i nas.

Izabrala sam da to bude brdo čokolade i kupila sam Milku od petsto grama, s alpskim mlijekom, pola kile bajadera, dvjesto pedeset grama ledenih kocki, tri paketa tortica, u svakome tucet, jedan raskošni Ritter Sport s rumom, grožđicama i lješnjacima i još jedan punjen jogurtom, nekoliko malih Toblerone čokolada (ne znam zašto su mi trokutići malih Toblerona slađi od velikih, ali stvarno jesu) i još nekoliko tankih čokoladica sa sličicama životinjskog carstva.

Nakon što sam u jednom zalogaju slistila cijelu Milku, krenula sam otvarati Životinjska carstva. Sličice sakrivene ispod njihovih unutarnjih omota, samo ako ih znamo pravilno protumačiti, mogu nam dati sjajan uvid u to kakva nas sudbina čeka, čemu se možemo nadati i što nam je činiti.

Presudan je postupak kojim otkrivate sličicu.

Greška koju ljudi najčešće čine jest da istovremeno gledaju koju su sličicu dobili i trpaju tanke listiće čokolade u usta. Na taj način pokazuju da niti dovoljno znaju cijeniti profinjeno umijeće pripremanja čokolade u tankim listićima, niti su kadri stupiti u dodir sa svojim unutarnjim vodičem koji je neophodan za pravi uvid u značenje neupućenima bezazlenog crteža pitona, medvjeda, divlje svinje ili tapira.

Takvima čokolada ne govori, samo ih deblja.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.