Krošnja | Krešimir Bagić

p. s. 2.

 

ana
kiša koja će pasti sigurno ne nosi šum u koji si povjerovala kad si u tanku ljusku u tihu utrobu mraka nevidljivom lađom pristala

ipak
reci
mi
zašto
crtaš
more
uvijek
kada
pomislim
da si kap
u kojoj
sam
našao
(vidio)
glas
i
lice
radosnog
ne-
pli-
va-
ča