Krošnja | Krešimir Bagić
5.
dok vlažnom rukom
palim svijeću
ona otvara prozor
u dalekom regensburgu
odmotava park haljinu svoju
i sve bude zeleno
opipljivo zeleno
po koži joj žure mravi
uspinju se uspinju se
odakle im pravo
da se debljaju
u njezinu gustom smijehu
zelen kao smrt
trg zadrhti i kaže
ne spominji mi ime
jer što govoriš to imaš
ljubav te čeka drugdje
plamen se sklapa u školjku
drhti
ona se ježi
ne zna se kakav će biser
umrijeti na tom tijelu
Sadržaj
krošnjaSNIJEG IMA LIJEPO IME
još šest koraka
reportaža o žigicama zauzela je stol
reflektor pokraj mene
krem-juha od gljiva zausti svoje lice
pokraj bijele utičnice griju se mravi
vuče, vuče, budi tih!
snijeg ima lijepo ime
u jutarnjem izdanju
pisaći stroj je pokvaren
samo zavjese, samo zidovi
ULICOM JURI PONOĆNI TRAMVAJ
toga jutra
svi taksisti imaju brkove
b.v. je djed mraz
na svim oltarima zriju jabuke
u barceloni sam zaronio
svi intervjui su dosadni
stariji vršnjaci
uglavnom
najprije viknuti helikopter
dobro jutro šefe
ocvali kaktuse
ti si samo crv
ŠUMOVI, MRLJE
nikako da nađem svoju životinju
igram stolni tenis protiv starijeg gospodina
jednom mi je pričao o moru
kad bi se
u svilenoj košulji
da. sjetio sam se
žena mora
pišeš da su ribe gladne
soba u kojoj živiš nije metafora
nikada nije stigao u zaton
IVAN JE ZAGRIZAO ZRAK
kad je brod stigao
u galeriju se spuštaju
gledaj
on ne hoda, on pleše
noć je
u novinama
na svakom kolodvoru
ivan je otišao
iz dubrovnika sam mu poslao razglednicu
on, koji odsanja tisuću snjegova
ŠKOLJKA
za anonimnu anu
opet sam u pjesmi
ljudi su na snježnoj ulici
poslije svih prijatelja
vodene crne
dok vlažnom rukom
uvijek nekakav mrav
ana
dođi ana ne plaši se
HOP HOP
uputnice, rečenice, pisma, događaji
1-78
Impresum
