Krošnja | Krešimir Bagić

6.

 

vuče, vuče, budi tih!
iza zidova tapete
stoje u stavu “mirno”.
bršljan i muhe obrastaju
siva rebra radijatora.
na radiju repetiraju
“crno-bijeli svijet”.
ona u dubokom zrcalu
prekriva osmi namaz šminke puderom.
naleti bure ugrožavaju joj sinuse.
nigdje traga mastilu
bivše kemijske olovke.
nigdje zlatnog zuba tvoje majke.
ljepilo je bogohulno spominjati.
rub stola je kraj našeg razgovora.
sretno do sljedećeg obroka.
vuče, vuče, budi tih!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.