Južni križ | Tomica Bajsić

STARAC O KOJEM PIŠU NOVINE

Jučer za ručkom pričali ste o onom starcu o kojem pišu novine.
Pričali ste o njemu iako ga ne poznajete. Vi ste se svađali, djeca su
vrištala, pas je skočio na stol i prevrnuo salatu, služavka se
skamenila, prozori su buknuli crnim ledenim oblacima a ja sam
šutio.

Ali ja ga poznajem.
Taj starac o kojem je riječ živi u stanu zaključanom
S tri brave za koje nema ključa i uglavnom sjedi u kuhinji
Za plastičnim stolom na kojem drži ventilator koji buči poput
Helikopterske elise i krletku za njemu nepoznate ptice.
Hoda polako u potkošulji i tregerima jer njegova žena dobro
Kuha i brine se za njega i on je zadnjih godina nakupio težine.
Ali kada bih ga morao opisati jednom riječju,
Rekao bih da je beskompromisan.
Beskompromisan. On uzima špil od 52 karte i s prvih
20 karata složi deset kućica na koje nastavlja sedam
Vodoravnih pa slaže drugi red od 12 karata na koji idu
3 polegnute karte i tako sve do vrha.
Njegove kuće od karata su čvršće od vodovodnih tornjeva.
On poznaje stvari i ne boji se i zna da sve pada u vodu
Ako jednu kartu namjesti za milimetar pod krivim uglom.
Zato njegove ruke nikada ne drhte.
Pričao sam mu o ratu koji je bio kod nas a on nije rekao ništa.
Uzeo je jedan kokosov orah i obuhvatio ga svojom velikom
Rukom mehaničara i isjekao mačetom u nekoliko brzih
I preciznih pokreta.
Beskompromisan, on uzima na sebe grijehe svijeta.