Južni križ | Tomica Bajsić

STOP PUŠENJU!

 

Corto nije bio rob duhana.
samo kada bi ga dohvatilo jedno od onih
šugavih
raspoloženja,
kada bi ležao u kadi Esmeraldinog stana u Buenos Airesu čitajući
Leopolda Lugonesa
kada bi se dupli mjesec digao na pola puta između stanice
Martines i San Isidra
kada bi mu Rasputin ukrao malog Gauguina ili napravio neku
drugu psinu
kada bi stajao pokraj groba Pata Finnucana čekajući Banshee i
slušajući vjetar kako šumi u rebrima nasukanih kitova
kada bi se probudio u zimsko jutro pred njemačku invaziju u
društvu Oberona, Morgane i Pucka koji ponekad uzima oblik
vrane
kada bi mu se u san prikrao netko od ljudi-leoparda I rekao:
dobar lov, brate!
kada bi ljenčario na verandi Zlatoustine kuće nad plažom Itapoa
blizu San Salvadora de Bahia
kada bi glasovi koji ga zovu imali jedno ime: Ogun Feraj!
kada bi napustio Kiša u borbi
kada bi pokušao impresionirati nomade Mad Mullaha svojim
poznavanjem Rimbauda
kada bi se rastao od djevojke s kojom je cijelu večer plesao
tango na balu Vojske Spasa
kada bi sreo svog dvojnika (što uvijek znači lošu sreću, govorila
je njegova majka, Nina Gibraltarska)

kada bi netko rekao: Varšava!

kada bi se probudio u noći iznenada znajući broj svojih dana i
oštru travu španjolske visoravni koja će ga sliti u more
nepoznatih mrtvih
kada bi netko rekao: mornaru, na čijoj si strani?
kada bi netko rekao: Corto Maltese, prijatelju, vidio sam đavola
i prestrašio se
kada bi s palube amazonskog parobroda osjetio kišu kako se
diže s tla
i pumpa život u vlakna mirisnih listova

zapalio bi jednu od onih tankih brazilskih cigara kakve se inače
puše samo u Brazilu ili u New Orleansu.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.