Pjesme svjetlosti i sjene | Tomica Bajsić

PRIMAM SIGNALE IZ ZVIJEŽĐA JUŽNOG KRIŽA

Stojim za prozorom dvadeset i trećeg kata.
Ispred mene, na samom vrhu crnozelenih brda
Krist je Iskupitelj, 30 metarska statua
Svjetionik, kompas beskonačnom prostoru.
Putuju svjetlosni oblaci.

Koze hodaju vrhom brda tu na mojoj visini, neki čovjek
radi u polju, u srcu 12 milijunskog grada.
Ispred mene marina i Glava šećera zaklanjaju puni pogled
na Gunabara zaljev.
Praia Vermelha vojna pomorska staza za trčanje uz liticu
I granitni blokovi uz Glavu šećera za slobodno penjanje.

Vidim favele —
Ožiljci, usječeni duboko u planine.
Vidim i prosjeke strmih vrhova koji prekriveni gustom
Vegetacijom koja kao da izvlači korijen iz potonulog mora
Još uvijek naliče vulkanima.

Grad je mapiran neonskim meridijanima.
Stojim na mjestu gdje sudaraju se vjetar s mora
I vjetar s planina —

Primam signale iz zviježđa Južnog Križa.