Pobuna obješenih | Tomica Bajsić

JACK I JILL SE VJENČAJU

Prelazeći novo postavljenim kružnim tokom na križanju ispred osnovne škole u koju idu moja djeca, a nekada sam išao i ja, sjetio sam se kružnih tokova u Engleskoj, kamena spoticanja svima nenaviklima na vožnju lijevom stranom. Sjetio sam se, iako nisam za njih čuo već trideset godina, i Jacka i Jill, dječaka i djevojčice iz udžbenika Engleskog jezika za osnovnu školu.

Što se dogodilo s njima, sada kada su već, poput mene, u srednjim godinama? Zatupljujuće zgode iz svakodnevnog života Jacka i Jill koji su pohodili školu u predgrađu Londona, zadale su mi puno muke s profesorom engleskog u osnovnoj školi. Iako sam jezik volio učiti i dobro mi je išlo, imao sam jako loše ocjene. Bilo je to zato što nisam znao točno ispričati što su Jack i Jill točno radili u pojedinoj lekciji. Zašto se jezik nije mogao dobro svladati i bez znanja o tome tko je od njih dvoje prvi ušao kroz čija vrata, Jack ili Jill, ili tko je namazao kruh maslacem od kikirikija, a tko džemom od brusnica, prije nego su krenuli na neku od svojih besmislenih misija? Mislio sam kako bi engleski jezik postojao i bez Jacka i Jill, i bio bi puno zanimljiviji, tako neomeđen i s više slobode izraza. Naravno, bio sam u zabludi, i kako bi me razuvjerio, dobri je učitelj lupao svom snagom imenikom o stol, i gađao me ključevima od automobila.

Jack iz mog sjećanja bio je mršav dječak s nestašnim čuperkom na glavi, a Jill vesela pjegava djevojčica s kečkama. Zanima me jesu li se vjenčali, poput mnogih od nas koji smo pratili njihove djetinje zgode? Da li je u nekom udžbeniku, ili možda u brošuri tečaja engleskog za odrasle u večernjim školama, zapisana lekcija o njihovoj svadbi? Jesu li medeni mjesec proveli u Marbelli, ili su zagrabili dublje u džep, kako bi otputovali na Zlatnu obalu Gambije, a možda sve do Grčke, do proročišta Delfi, kako bi saznali hoće li imati djece?Imaju li djece? Žive li možda u nekoj od niskih dvojnih kuća u nekom mjestu po tridesetak milja od Londona, poznatog po nekoj utvrdi, staroj crkvi, mornaričkom muzeju ili rodnoj kući nekog pisca. Odlazi li Jill u tu crkvu, i posjećuje li redovito roditelje u staračkom domu? Putuje li na posao više od sat i pol vremena?

Da li se Jack udebljao? Nosi li naočale zbog kompjutora, i odlazi li poslije posla s prijateljima na badmington? Zapjeva li njegovo društvo i koju navijačku kada se kroz maglu sitnih sati vraćaju kući prečicom preko pravokutne mreže jednakih bijelih križeva nekog od vojnih groblja? Jesu li Jack i Jill angažirani u Neighborhood Watch-u, grupi susjeda koji prate ima li stranaca, nereda i delikvencije u njihovom kvartu? Osjeća li Jill neku prazninu kada mora zaspati sama, u društvu jeftine kopije starih zidnih satova, i televizije. Popije li i ona jednu previše kada subotom ode s prijateljicama na tombolu i pikado u kvartovskom pubu. Drži li bocu japanske rakije od riže uvijek pri ruci. Pazi li da nitko za to ne sazna, ili joj je s vremenom postalo svejedno?Da li bi ih prepoznali kada bi ih sreli uživo, negdje na ulici nekog grada u Engleskoj, ili bilo gdje?

Hoće li itko išta zapisati o njima kada će biti stari i nemoćni?