Pobuna obješenih | Tomica Bajsić
POBUNA OBJEŠENIH
Sanjao sam da smo šetali psa u parku, i nebo se odjednom zamračilo, i oluja je počela rušiti stabla jedno za drugim. Sklonili bi se iza brijega i gledali kako pada drvo, onda se povukli još dalje kada je palo još jedno, ali stabla se nisu prestajala rušiti, a pas ih je veselo preskakivao, jer nije razumio kako postoje stvari koje nas mogu istrgnuti iz korijena i razdvojiti u hipu, da nismo ni svjesni kako je do toga došlo.
* * *
Sjetio sam se da sam prije spavanja sa najviše police biblioteke izvukao knjigu u crnim kožnim koricama nazvanu Mrtvački brod, ili Das Totenschiff, u njemačkom izdanju. Od sadržaja razumio sam samo da tko uđe u taj brod biva dočekan riječima TKO OVDJE UĐE OSLOBOĐEN JE SVIH MUKA. Tu zaboravljenu knjigu staru više od osamdeset godina, zajedno sa Skupljačima pamuka, Pobunom obješenih, Mostom u džungli i Blagom Sierra Madre, napisao je B. Traven. Taj tajanstveni pisac, prijeratni bavarski anarhist, zabranjen i proganjan od Hitlera, svoje je rukopise kovao pod petrolejskim svjetlom u drvenoj kolibi zaklonjenoj lijanama, u društvu divljim medom opijenih kolibrića i opasnih insekata, negdje u tropskoj močvari, gdje vjetar noću raznosi glasove pokidane abecede Maja Indijanaca. Djeca tog vremena mogla su iz tih knjiga zaključiti da u Meksiku još ima prostora čiji nemir i drevnu kletvu ne može razblažiti ni moćni ocean koji prodire u neprohodne džungle.
Apollinaire se žalio Cendrarsu kako je nekoliko puta pisao bratu Albertu u Meksiku, a ovaj mu se nijednom nije javio.
B. Traven, koji je bio i Einsteinov omiljeni pisac, nije se nikome javljao, i nitko nije znao njegovo pravo ime, jer je vjerovao da je čitatelju bolje bez pisca, i da grafičar u tiskari koji slaže slova njegove knjige nije ništa manje važan za kulturu od njega, a knjiga da može živjeti autentična samo ako je neovisna od autora, iako je, poput Gauguina i Cendrarsa, inzistirao na pustolovnim tragovima koji ostaju iza umjetničkog čina.
Pročulo se da je Apollinaireov brat bio navodno involviran u Meksičku revoluciju, pa se zato nije mogao javiti.
Travenov književni agent, čovjek koji nalazi izdavače za knjige, živio je u Švicarskoj. Nepotrebno je reći da ni on isto nikada nije uživo sreo pisca koji mu svake godine poštom šalje rukopise. Jedini trag koji je književni agent imao, ako je to uopće bio trag, bila su slova na pozadini paketa od grubog neprerađenog papira, vezanog u špagu snažnu poput konjske grive. Gustom indijanskom tintom bilo je upisano ime B. Traven i adresa pošiljatelja: MEXICO.
Šest knjiga iz „mahagonij“ serije o džungli Chiapasa i patnjama Maja Indijanaca i peona prije Zapatističke revolucije 1910., pisao je prvo na engleskom, a književni agent davao je rukopise prevesti na njemački. Zatim se za englesko i američko tržište knjige opet prevodilo na engleski, za koji su mnogi mislili da je piščev materinji jezik. Po tim prerađenim engleskim izdanjima njegove knjige prevodile su se za južnoameričke izdavače na španjolski i portugalski. Tako filtrirana i više puta presipana, osobnost pisca nestala je, a ostala je samo priča i nitko nije mogao poreći njenu jedinstvenost. Priče bez autora, kao neka vrsta pisanog implantata u ljudsku povijest, apokrifa. Intervjue nije davao nikome, a na pozive na književna predstavljanja nije se javljao. Puno je osoba, naročito novinara, i prije i poslije drugog svjetskog rata pokušalo ući Travenu u trag.
Kasnije sam pročitao kako nije istina da se brat Albert nije javio iz Meksika, jer je i Apollinaire u to vrijeme živio u Meksiku, prije nego se uključio u Prvi svjetski rat, gdje je ranjen šrapnelom u glavu.
Što god bilo, B. Traven je bio službeno zabranjen u Njemačkoj za vrijeme nacizma. Gestapo ga je gonio, iako nisu ni znali da li je autor Mrtvačkog broda uopće stvarna osoba. Taj omiljeni Einsteinov pisac prodao je 35 milijuna svojih knjiga prevedenih na 36 različitih jezika. Govorili su da je on zapravo Jack London ili razbaštinjeni sin njemačkog cara. Mislili su i da je Ambrose Bierce, pisac i novinar San Francisco Examinera, veteran građanskog rata koji se pridružio Panču Vilji u Meksiku 1913., i tamo mu se gubi svaki trag. Mogao je biti i netko obolio od lepre, ili odbjegli afro-američki rob. Možda je Traven bio žena, zašto ne? Meksička prevoditeljica koja je u sandučiću PO BOX 49 Acapulco preuzimala poštu u njegovo ime.
Ili neka Karipska Vudu vještica, doživotni, ali lucidni stanovnik nekog azila za umobolne, možda neki milijunaš koji na tridesetom katu svog nebodera u poslovnom centru megalopolisa noću sluša burzu kako spava, i svijet tamo daleko kako isprepleteno diše.
John Houston je snimajući Blago Sierra Madre vjerovao da su čovjek po imenu Hal Crowes koji se predstavljao kao agent B. Travena, pisca po čijoj se knjizi snimao film, jedna te ista osoba.
Možda se na tom mrtvačkom brodu na kojem je plovio preko oceana Hal Crowes nekako dokopao rukopisa B. Travena od kojih je gradio romane, bez njegova pristanka? Ali, kako bi rekao Howard Hawks, između činjenice i legende treba uvijek birati legendu, a najbolje o tome može znati i Travenova i Crowesova udovica Rosa Elena Luján koja je nakon njegove smrti odnijela pepeo u San Cristobal i prosula ga nad rijekom Jataté u prašumi Chiapasa.
Kada se pogleda dokumentacija, vidimo da se Guillaume Apollinaire punim imenom zvao Wilhelm Albert Vladimir Apollinaris Kostrowicky, tako da ispada da su on i njegov brat Albert zapravo jedna te ista osoba, i nisu se mogli dopisivati ni iz Meksika, ni od bilo kuda.
B. Traven, zovem te u tvoju dobru noć, u Lacandonsku noć, u kojoj je još uvijek moguća pobuna obješenih, slatku noć Lacandondske džungle, tešku od humusa i posvećenu zaljubljenima, koji se ne žele rastati, močvarnu luku želja na samom kraju svijeta, gdje nijedan odlazak nije definitivan i gdje nam je obećano susresti se opet s voljenima, jer te šume nemaju ni početka ni kraja, toliko su velike da se dragu osobu teško može zaobići.
Zaštićeni krošnjama pretpovijesnih katedrala, tamo još uvijek možemo poljubiti voljenu bez obzira što nas je život razdvojio i zapečatiti zajedništvo pod prašumskim lišćem koje nam daje disati, i jedino ima pravo ukinuti nam zrak.
Sadržaj
ČUDAK ZA BANKOMATOMDiktatori
Vodostaj
Djeca motociklisti
Miller High Life
Tvornica sardina
Tri četvrt sata nije dosta
Najveća pustolovina
Mi zaleđeni
Proročište Delfi
Gdje si ležala u pijesku
Skupljači kostiju
CALLofDUTY
Očevi i sinovi
SLONOVI MARŠIRAJU
A.D. 2000
Australija
Podzemni grad
Nova 2008.
Indigo ljudi
Tko je istjerao vraga iz Jeruzalema?
Slonovi marširaju
U ove dane
POGLED KROZ ZJENICU PČELE
Pogled kroz zjenicu pčele
Tri koraka
Prevoditi poeziju
Svijet nije takav kakvim se čini
GAŠPAR NOĆNIK
Gašpar noćnik
Vrućina
Razgovor u ispovjedaonici
9 stepenica
Unter den Linden
Arktička mahovina
Uncle Ben
Jack i Jill se vjenčaju
Pobuna obješenih
Crtati liniju života
PISMO IZ ZEMLJE INUITA
Put slonova
Konjica oblaka
Pismo iz zemlje Inuita
Blackberry ruža
Karnalni je Svijet
Impresum