Zrak ispod mora | Tomica Bajsić

MJESTO ZA PROVESTI LJETO

15 kilometara poslije Brodskog mosta
cvjetne livade i oštrokutne šume bez zvuka,
u sekundi one postaju polja smrti;
gdje bio je list ili cvijet, sada je rupa,
gdje bilo je plavo nebo,
crni je dim benzinske crpke
u plamenu;
taj ritam, tak-a-tak –
mehanički sklop Morseovih signala
koji naviru na mah kao koraci
Boljšoj balerina.
Vrele su čahure klice budućnosti bez tla pod nogama.
Ovaj daleki tutanj što žanje stvari
neizbježne;
to je Praga, ide nam u susret,
višecijevno oružje istočne manufakture,
stvoreno uništiti svaki, pa i najširi
radijus kretanja
na poljima bez zaklona.
Duboko u polju
naišli smo na grupu domaćih.
Zaboravljeni od svih,
napušteni s lijevog i desnog krila
držali su svoju liniju kao da nigdje i nikada
nije postojala neka druga linija.
Bosanska Posavina, Bumbari, tako nekako,
zvali su se ti dobri ljudi u čijem je društvu
bilo najbolje provesti kasno ljeto 1992.