Zrak ispod mora | Tomica Bajsić

TRI TISUĆE DANA U AFRIČKOJ PRAŠUMI

 

Kod prijelaza preko rijeke opazih krasne slapove i na spomen da ih je jedan Hrvat otkrio prozovem ih Zrinskim slapovima.
Dragutin Lerman, guverner oblasti u “Slobodnoj Državi Kongo”, vlasništvu belgijskog kralja Leopolda II., Afrički dnevnik

 

1.

Gotovo da ga i vidim,
bantu urođenika iza divovskih
listova, stoji s lukom u desnoj ruci –
strijela nema jer mu je kompanija
belgijskog kralja Leopolda II-og
odrezala drugu ruku, kao
uostalom i svima drugima
uz rijeku Kwilu.
Prabaka
njegove prabake
kupala se u ovoj bistroj vodi
sada novo otkrivenoj od putnika
s austro-ugarskim brkovima,
Hrvata s engleskom tropskom kacigom
daleko od rodne Požege, obučenog
u lagano pamučno odijelo
snene boje slonove kosti.
Dobro sakriven u zavjesi
gustih vodenih čestica
slučajni crnac gleda
bijelca s kojim ne može,
nažalost, dijeliti čudo
izvornog otkrića ni
djetinje veselje istraživača
pred jednim od tisuću slapova
u bazenu Konga.
Živahnom momku iz Požege,
sada igrom sudbine generalnom
povjereniku postaje Stanley Falls,
ne mogu se načuditi ni drugi
slučajni prolaznici.
Slonovi ga zaobilaze
u širokom krugu, a majmunima,
njima su to samo majmunska posla.
Ni okapi, iz porodice žirafa,
ne razumije čemu strka, ni bongo,
najveća antilopa afričkih šuma;
vodenkonj isto, ili plamenac i pelikan.
Ni prelijepi kraljevski ždral,
podsjetnik na slavne dane
u srednjem vijeku, prije portugalskih
pustolova i trgovaca robljem,
kada je Kongo s prijestolnicom
M’banza-Kongo i kraljem manikongom,
bio moćna Afrička država raskošnija
i kulturnija od kugom i ratovima
isušene Europe.

 

2.

“Nesretne su naravi, koji žele u Africi živjeti, a ne znadu se običajima urođenika prilagoditi”, zapisao je Dragutin Lerman.
Sir Henry Morton Stanley,
po Kraljevskom geografskom društvu
najveći engleski istraživač Afrike,
unajmljen je od belgijskog kralja
Leopolda II., kako bi prikupio
kupoprodajne ugovore od poglavica
i na Berlinskom kongresu 1885.,
ishodio međunarodno priznanje privatne države
robovlasničkog enterprisea Leopolda II.
maskiranog u znanstveno i misionarsko
proučavanje gornjeg Konga,
“Comite d’Etudes du Haut Congo”,
u čiju službu se, nakon oglasa
objavljenog u bečkim novinama
uključio i naš Dragutin Lerman,
žedan dalekih prostranstava
i časne slave prirodoslovca,
godine 1878.,
izuzetno turbulentne
u svjetskim okvirima.

 

3.

Sve je počelo s dr. Livingstoneom,
koji je nakon što se dugo nije javljao
Britanskoj kraljici i drugim bijelcima,
protiv svoje volje otkriven kod jezera Tanganjika,
zahvaljujući upornosti mladog novinara Stanleya
koji je potragu za klasičnim istraživačem
zalijepio u naslovnice svih novina,
nešto poput današnjeg Reality Showa.
Livingstone se samo naizgled radi narušenog
zdravlja skrivao od publike, nije se javljao
zato što nije želio sudjelovati u trgovini
robljem, palmovim uljem, kaučukom, kavom,
orasima, krznom, ni slonovim
ni ljudskim kostima,
Dr. Livingstone, I presume,
glasovita je rečenica iz 1871.,
kojom mladi Stanley otkriva čovjeka
za kojeg je cijeli svijet mislio
da je propao u živi pijesak,
da su ga pojeli lavovi, mravi
ili još gore, crnci,
kako je mislio kralj Leopold II,
koji je čitajući Stanleyeve reportaže
zažalio što Belgija nema kolonija
i sve svoje snage usmjerio u projekt
Slobodne države Kongo, koja će
nastati na genocidu.

 

4.

Dragutin Lerman,
iako nije bio lešinar
već neustrašivi istraživač
uvjeren u prosvjetiteljsku misiju,
protivnik trgovine robljem,
od misionara i naroda prozvan
najhumanijim službenikom Konga,
omiljen u postaji Stanley Fallsa
kao najbolji “commissaire general”
nakon tri tisuće dana u Afričkoj prašumi
trebao je te hrvatske Zrinske slapove
u srcu Conradovog Srca tame,
nazvati drugim, domorodačkim imenom,
ili ih ne zvati nikako.
O sramoti Stanleyeve
najamničke ekspedicije
zbog krvološtva jednog kralja pomračenog uma
pisali su i Mark Twain i Arthur Conan Doyle
u nadahnutoj proročkoj knjizi
koju je sastavio za samo osam dana,
s priloženim fotografijama i dokumentima
silovanja urođenika od strane belgijanaca,
odrezanih ruku, ljudi razapetih na križ,
glava zataknutih na motku.
Pisali bi mnogi,
ali nisu preživjeli.
Po zakonu Slobodne zemlje Kongo
radi razborite štednje municije,
kugle se nisu smjele upotrijebiti
za lov ili zabavu, svaki je vojnik,
po ispaljenom morao priložiti
po jednu odsječenu ruku
kao potvrdu da je ubijen crnac.
Što više ruku donijeli kralju
koji nije nikada ni bio u Kongu,
prije su mogli očekivati
časnu mirovinu, no bilo je,
kao uostalom i svugdje,
simulanata.
Neki su
bili milostivi,
zato je uz rijeke
nicalo mnoštvo izgubljenih
crnaca samo s jednom
rukom.
Molimo vratiti slap nazad,
ako već mora imati ime, neka bude
nešto drugo.
Neka se slapovi ne zovu Zrinski.
Upišite u atlase neki prikladniji
naslov: “Suze Miriam, majke ljudi”
koja je pradavno živjela u Etiopiji
ili “Utočište slonova koji ne žele
umrijeti” jer su još u naponu snage,
neka se zovu “Nepoznati slapovi”
u čast bilo kojeg poglavice, vrača
ili neke odvažne crne djevojke
koja je žrtvujući sebe
uspjela spasiti svoju djecu,
nazovite ih po nekome tko je
pomogao svojoj vrsti preživjeti
posjete raznih ekspedicija Kraljevskih
geografskih društva.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.