Voda | Stjepan Balent

KAPI

(…) Tvoje oko i moje oko:
brinu se
za vodu (…)

Paul Celan

. . .

s jutrom počinje noć.
izvori kiše u zjenicama
bubnjaju dolazak grmljavine

. . .

glasovi u dozivanju ostaju bez odjeka –
vjetar urla užarenom prašinom preko
ravnice polegle u pobožnom iščekivanju

. . .

sivim obrubljen dan visi
nad kišnim poljima. čuju
se ptice kako padaju

. . .

plameni oblak iznad grada
kao kobilica Titanica
pravocrtno tone u zalazak

. . .

svjetlo izmiče u titranju.
vreli sumrak preko neba
dovlači kišu u klokot noći

. . .

dok gledamo već nestaje: park,
pokisli prolaznici i šest žica
od flamenca poludjelog španjolca

. . .

u džep spremiš zbogom-poljubac
mahneš kao vjetar i kreneš
u kapima niz prozor

. . .

prepušten mekoći putovanja
s kišom tutnjim pragovima
ne mareći ni za što

. . .

iza stakla, odjednom u bljesku
pognuta stabla sanjaju ružinu
sklonost ka trenutnom nestanku

. . .

kotrljanje cijedi naplavinu
preko ceste, pramen magle
migolji poput ribe u polusnu

. . .

u kiši je uvijek noć. kada
nikne u čistom jutru, svjetlo
raširi krila i poleti

. . .

(…) ima puno načina da vidiš plavo –
pokazuje svitanje usitnjeno
u kapima s vanjske strane prozora (…)