Mrtvaci pod poplunom | Boris Beck

OSTANITE TAKO, SAMO JOŠ MALO ZINITE

Malo je tko zamišljao golim Oca nacije Franju Tuđmana, ali za Severinom su venuli mnogi. Jedan je od obožavatelja čak naručio i njezin akt na kojem je slikar na anonimno tijelo nakalemio glavu najveće hrvatske zvijezde. Severinini menadžeri, koji su joj svake godine nametali novi imidž (rokerice, mladenke u vjenčanici, hipijevke ili kabaretske plesačice), nisu ipak dali da ide dalje od jednog golišavog kalendara u anđeoskoj pozi (s blasfemičnim natpisom Globus in excelsis), na kojem su delikatni dijelovi kože bili pokriveni, vrlo tankim trakicama doduše, ali ipak pokriveni. Tako bi i ostalo da njezin kućni video s ljubavnikom Milanom Lučićem nije indiskretni serviser izvadio iz recycle bina na laptopu i prebacio na Internet kojim se peer to peer programima nezaustavljivo proširio.

U uputama za snimanje kućnog pornofilma Cosmopolitan je dao hrpu dobrih savjeta čitateljicama koje su zaboravile na to da pred kamerama nije bitno ono što se radi nego ono što se vidi. Budući da je sve namijenjeno gledanju (a ne osjećanju), tijela moraju depilirati i osvijetliti reflektorima da budu bolje vidljiva, a poze moraju birati tako da ne zaklanjaju penetraciju; poželjno je i da se kamera miče jer je radnja uvijek ista, montaže baš i nema, pa se mora barem nešto pokretati da gledatelji ne zaspu. U Severininu filmu kamera je statična i sve je snimljeno u jednom kadru, ali filmskom kritičaru Damiru Radiću nije promaklo da „izvijanjem i savijanjem tijela, dizanjem i spuštanjem glave“ Severina „poseže za tzv. montažom unutar kadra“. Iako Zorana Ferića baš nije oduševilo to što se moglo vidjeti – „u tim filmovima sve ide po jasnom obrascu: prvo predigra, obavezno pušenje, onda seks, nekoliko promjena poza, malo naprijed, malo otraga, obrni se, okreni se, obrni se okreni, kao da plešu linđo, eventualno polijevanje šampanjcem i lizanje s tijela“ – očito je da je Severina dobro pogodila žanr i njegov temelj: pornografija je umijeće uprizorenja.

Koliko je važno točno aranžiranje tijela – jer je ono obrazac opsesije – pokazuju Maurovićevi stripovi koje je radio za sebe. Ondje je svojoj fantaziji dao upravo algoritamsku preciznost u kojoj uvijek isti input daje uvijek zajamčen output, to jest crtačev užitak. Input se sastoji od pljunutog Maurovića i njegove stripovske supruge, pedesetogodišnjakinje zamašnih grudiju i stražnjice, rijetke kose zamotane u punđu, koja ima točno određenu vrstu naušnica, a nosi prozirni crni kombine i najlonke ili ništa. Treći u tom savršenom paru jest neznanac: crnac, Židov, musliman, Nijemac ili kakva domaća baraba – lučki radnik, pijanac, postolar, svećenik ružan kao đavao. Poslije kratkog upoznavanja sa strancem stari mačak ženu prepušta drugome i katkad u igricama sudjeluje, a katkad samo promatra ili se pravi da spava – i tako u svakom, baš svakom od dvadesetak stripova.

Sličnom se ikebanom bavila i Severina. „Zanimljivo je primijetiti da Severina i njezin partner suvereno vladaju prostorom kadra, da su neželjena prekoračenja njegova okvira relativno rijetka“, napisao je Radić ističući da Severina „poklanja znatnu pozornost mizanscenskom aspektu, iskazujući tako redateljsku samosvijest koja kulminira u zadnjim trenucima uratka, kad rukom posegne prema kameri i usmjerava je prema partneru.“ Ferić je zbog svega toga namještanja rezignirano zaključio kako je „seksualnost podređena nekim uobičajenim obrascima koje je nametnula pornoindustrija svojim klišeiziranim scenarijima“, no nije imao posve pravo. Da bi se bilo kojim prostorom suvereno vladalo, a pogotovo prostorom kadra, treba mnogo vježbe i preciznosti. A možda i ponavljanja, što bi moglo objasniti vrlo čestu Lučićevu nespremnost, kako je obzirno moja redakcija kolegica opisala impotenciju. Seksualnost u filmu nije bila klišeizirana pa slučajno snimljena, nego je bila klišeizirana da bi mogla biti snimljena, a Severina je bila nešto između glumice i performerice, ovisno o tome koliko je glumila.

Svi pornografi uprizoruju opsesije, a kako ih ima puno, treba velika specijalizacija, o čemu svjedoči Gazela, djevojčica uvučena u pornoindustriju u romanu Margaret Atwood Gazela i Kosac: „Svi su ti ljudi imali ideje o onome što treba biti u njihovim filmovima. Htjeli su neke stvari u pozadini, stolice ili stabla, nekad su htjeli užad ili vrištanje, nekad cipele. Ponekad bi rekli Učinite to, a ja ću platiti, ili tako nešto, jer se u tim filmovima sve plaćalo. Svaka ukosnica, svaki cvijet, svaki predmet, svaki pokret.“ Junaci Platforme Michela Houellebecqa stalno jedni drugima govore što i kako da im rade jer inače ne bi dosegli užitak. Na primjer: „Domahnem Valérie da priđe i objasnim Nicole što želim: neka mi samo usnama obujmi glavić i pripremi jezik dok mi Valérie drka i liže jaja.“ Da je i to pornografija, najduhovitije je argumentirao jedan Houellebecqov kritičar rekavši da Valérie uopće nije žena nego – gumena lutka.

Poput Maurovića Severina je bila i glavni lik i jedini producent, poput njega nije ostala i jedini gledatelj. Tisuće čitatelja stripa što je izronio iz depoa Moderne galerije i milijuni onih koji su downloadali Seve nacionale ili kupili prepržen DVD nisu različiti od Josepha Henryja kad piše pismo zahvale kolegi pedofilu za to što ga je uključio u lanac dječje prostitucije: „Zbilja ne znam u čemu sam najviše uživao od svih divnih stvari koje su mi se dogodile, ima ih toliko. Da nije svih ovih fotografija na mojem stolu, mislio bih da je to bio samo fantastičan san. Uvijek ću ti biti zahvalan što si me izvukao iz Pakla i dao da okusim Nebesa.“ Maurović i Severina digitalizirali su svoja tijela da bi ih mogli složiti u dobitnu kombinaciju za orgazam, no time su ih i učinili prikladnima za pakiranje i daljnju distribuciju. Anonimni Severinin obožavatelj više ne mora tapkati u Paklu maštarija, može se uzdići u Nebesa gledanja, pa čak i uprizorivanja scena iz filma uživo, dakako, s kaskaderkom.

Slična se indiskrecija dogodila bogatoj hotelskoj nasljednici Paris Hilton – nakon što nije uspjela spriječiti bivšeg dečka da ne proda film, izborila se za postotak od prodaje. Severina i njezin odvjetnik nisu uspjeli spriječiti emitiranje filma zbog uzurpacije privatnosti – prema kojoj je Internet indiferentan – pa su to pokušali preko zaštite autorskih prava: kojoj se web siteovi ipak moraju pokoriti. Dobiju li copyright, Milan Lučić i Severina Vučković imat će sudsku potvrdu da nisu proveli dan na jahti, nego da su prelijevali slike iz jednih pornofilmova u druge. Ono što je za Severinu bilo intimno, preko Interneta se umnožilo kao pornografija za milijune. Andrija Maurović je u trenutku samoće sišao u dubine svoje duše i u najdubljoj intimi ušao u kino na čijem su se platnu projicirale pornografske slike.