Svitanje na zapadu | Igor Beleš

GLAVA TRIDESET I ČETVRTA

Ulomak iz Charlesove autobiografije:

Svi veliki pisci tvrde kako je za „dobro pisanje“, za taj uzavreli bunar riječi, potrebna bol, bol i samo bol. Bol koja kida i razdire sve što mi je sveto. Ne, nije to tjelesna bol, volio bih da jest, već nekakva nesnosna smetnja disanju, gledanju, razmišljanju, postojanju… Sada odjednom kao da ne postojim, jednostavno me nema i ove retke piše fatamorgana koju čak ni prostor ne može ispuniti. Ali zato može vrijeme, i to je ono što najviše boli. Vrijeme bez nje je poput drhtavog zraka ispunjenog otrovnim pepelom, poput vrele i pulsirajuće pulpe koja me gnječi, trga dušu na komadiće, a srce je poput spužve u koščatoj ruci Smrti. Da me barem uzela sinoć, odvela daleko od svega u te njene vječne i mračne zemlje, ispunjene samo ništavilom besmisla.

Osjećao sam se ponovno rođenim, snažnim i uistinu voljenim, a sada je svega toga nestalo. Obrisano od ruke zavisti, nesreće, tuge i kuge. Prokleti bili i svi ti ljudi kada su me odvojili od jedine osobe s kojom sam se spojio, jedine koju sam volio i koju i dalje volim. I što ću sada? U međuvremenu? Dok me konačno ne ščepa bijela kost i položi mi glavu na panj svih grijeha i dok me bude kosom dodirivala po vratu.

Moram je pronaći, ja ne znam drugo. Makar me više i ne želi vidjeti, ja sebično želim vidjeti nju, biti u njenoj blizini, osjetiti dah na svom vratu, poput proljetnog vihora pred nastupajuće ljeto…

Život je poput vožnje, jednom kad se ulovi zalet nema nazad, kočnice su otkazale, a ručna otpala. Moja vožnja u petoj po najvećoj nizbrdici juri ravno u propast, provaliju tame i očaja, ambis prepun jedino propuštenih prilika. Sve su se moje prilike pretvarale u neprilike. Sve do sada dok se nije pojavila Ophelia. Zato se moram boriti za nju i dobiti bitku. A kad me budu konačno pokapali u dva i pol metarski bezdan, neka svi znaju kako se ispod teškog drvenog pokrova na lijesu smijem i to grohotom jer mi život nije okončao uzaludno. Ova dva mjeseca s njom poništila su sve koji su prethodili. Samo s njom život ima smisla, samo s njom u smrt gledam s osmijehom…