Svitanje na zapadu | Igor Beleš

GLAVA TRIDESET I TREĆA

Put od ulaza do Charlesove sobe trajao je dugo kao da istovremeno u tim koracima proživljava svoj život. No nije plakao, ne još. Ta bujica, tsunami koji je svim silama pokušavao probiti i posljednju branu. Ako pusti prvu suzu, ostale će stihijski izbiti iz svih njegovih pora i on će se utopiti u vlastitim suzama.

Kada je konačno za sobom zalupio vrata sobe, sjeo je na pod, leđima naslonjen na hladnu drvenu površinu vrata i zajecao poput djeteta, tek rođene bebe, čovjeka slomljenog i zgaženog srca. Sada kada je bio u sigurnosti svoje sobe, legne na pod i krene duboko udisati zrak pomiješan s česticama prašine. Prekine ga glasno kucanje na vratima.

– Tko je? – upita tiho kroz jecaje.

– Ja sam – začuje Maxov glas. – Hajde, otvori.

Charles otvori vrata s vidnim olakšanjem i ondje ugleda Maxovo zabrinuto lice bez osmijeha s bocom Chivasa u jednoj, a dvjema čašama i kiblom s ledom u drugoj ruci.

– Cimeru, moramo razgovarati – reče Max ozbiljno.

Charles rukom obriše suze i slinu iz nosa te odstupi kako bi pustio Maxa u sobu. – Jednom sam – započne Max nakon što je sjeo i natočio piće – bio jako pijan i napušen. Tad sam vozio nabrijanu Vauxhall Astru, znaš?… Živjeli!… Eh, tada sam vozio kao budala i slučajno sam lupio neku mačketinu. Ona se odbila od auta, pala pola metara dalje na cestu i tek sam je tada pregazio. Suosjećajan kakav već jesam, zakočio sam, ali kako nisam bio sav svoj umjesto da izađem van, prebacio sam u rikverc i krenuo nazad pa je ponovno pogazio. Tek tada sam shvatio što sam napravio, ali se u tom trenutku pojavio nekakav bliješteći kamion i signalizirao mi da se maknem s ceste. Pojurio sam naprijed, usput ponovno prešao preko mačke i stao sa strane. Kamion je protutnjao brzinom većom od dopuštene, a ako je imalo života ostalo u toj mački, poslije kamiona ga sigurno više nije bilo. Izašao sam iz auta i pogledao mačku – Max napravi pauzu, uzme gutljaj whiskeya pa nastavi. – Bilo je to nešto najgroznije što sam vidio u životu i taj se prizor večeras ponovno vratio jer tvoje lice izgleda gore od te mačke.

– Hvala ti – bezizražajno će Charles.

– Slušaj ovo… – shvati da mu ponestaje inspiracije, izvadi travu i stane motati joint. Sama ta radnja kao da mu je automatski razvezala jezik pa nastavi: – Sva ta vjerska sranja, zaboravi na to. I na ove ljubomorne idiote ovdje…

– Idiot! Trebao sam odmah stati u njenu obranu, a ne stajati kao…

– A tko se mogao snaći? I što sad?

– Ne znam, izgleda da je gotovo.

– A u pičku materinu. Vraga je gotovo! Nikad nije, samo ćeš je pustiti dan-dva da se ohladi, a onda ćeš je nazvati i razgovarati s njom.

– Ako bude htjela.

– Naravno da hoće, nemoj biti naivan. Hej, osvrni se oko sebe i napusti malo taj svoj ružičasti oblak ljubavi. Mislim da se dovoljno volite, barem koliko sam ja primijetio, da bi najradije proveli skupa ovo još malo starosti i usnuli u istom trenutku.

– Misliš?

– Naravno, vi zračite na taj način – reče Max i pruži mu joint. – Kud baš protestantkinja?

– Kao da je to stvarno bitno? Bitno je da sam protratio cijeli jebeni život! A nisam se previše brinuo o takvim pizdarijama. Oprostite, mila gospo, jeste li vi katolička ili protestantska kurva? Novac je isti i sve se njime može kupiti. Sve osim ljubavi, u pičku materinu!

– I koje su skuplje?

– Šta skuplje?

– Pa kurve?

– Pa katoličke, i to dosta.

– Valjda im je grijeh veći – zaključi Max ozbiljno.

Do tri ujutro, Charles i Max su ispraznili bocu whiskeyja i popušili hrpu trave da bi negdje pred zoru obojica zaspali na podu. Max je spavao bezbrižno i nevino poput djeteta koje je konačno shvatilo da je čudovište u ormaru zapravo njegov kaput dok se Charles ipak imao priliku suočiti sa svojim. U snu je ponovno proživljavao izbor za miss. Voditeljica, sada odjevena u minijaturni dvodijelni bikini najavljivala je natjecanje. Bila je tu ponovno Oliva, u ovoj verziji potpuno gola s ogromnim pitonom oko vrata. Piton je imao glavu Wilsona i mucao je: „Puustii meeee. Pustiiii meeee!“ Martha se pojavila bez perike, onako ćelava plesala je i pjevala Nothing Compares 2U. Voditeljica je potom najavila miss žalosti, a na pistu je izašla uplakana Ophelia dok ju je publika gađala stolicama i čašama. Charles joj je htio pomoći, ali je bio ukočen, udova utrnutih, i svaki pokušaj njegovog kretanja završio je probadanjem njegovih ruku i nogu s tisuću iglica. Vikao im je da stanu, ali Ophelije više nije bilo na pozornici. Zamijenila ju je voditeljica u bikiniju, ponosno najavljujući pobjednicu.

– Dame i gospodo! – vikala je. – Pobjednica je naša stara miss vječnosti!

Publika je počela euforično pljeskati, bend je zasvirao onu iritantnu Addicted To Love, Roberta Palmera, a na pozornicu je stupila Smrt i zaplesala sa svojom kosom. Ubrzo joj se pridružila i voditeljica kojoj je prisutna kosa zamijenila štangu za striptiz. Njeno se tijelo zanosno gibalo oko kose s čijeg je vrha kapala krv. Kada je bend zasvirao I Got You Babe, UB40-a, Smrt je koščatim prstom pokazala na Charlesa pa u reggae ritmu doskakutala do njega.

– Hey, baby – progovori Smrt. – I Got You Babe.

Charles poželi pobjeći, ali ostane ukopan na mjestu poput strašila na američkom polju kukuruza.

– Hm, ovo tvoje ravnodušno ponašanje me već pomalo zbunjuje – reče Smrt nadvivši se nad njim. – Ali ništa ne brini, neću se naljutiti i pobjeći, ostat ću zauvijek s tobom.

Ovako blizu izgledala je poput planine, a kad je položila svoje koščate i ledene prste na njegovo rame, on se trgne iz sna.

Kraj njega je ležao Max, a između njih prazna boca i pepeljara prepuna opušaka. Kroz zatvoreni prozor dopirale su prve zrake sunca koje su mu poput sablji sjekle oči ravno do mozga. Max je hrkao poput nevinašca.

– Što me nisi dohvatila i dokrajčila, ti kučko! – reče glasno i polako se pridigne prozoru kako bi pustio van ustajalost prostorije i svog jada. – Neću odustati, previše sam puta u životu odustao. Ovog puta, Ophelijo, ne odustajem!

Kao da mu je odjednom sinulo što treba učiniti dalje, on se na brzinu otušira, popije dvije tablete protiv glavobolje i odlučno krene prema parku u kojem se uvijek sastajao s Ophelijom. Jedino što je ponio, bio je notes, držeći ga u ruci poput amajlije.