Bijela panika | Vesna Biga

BIJELA PANIKA

 

sijevne li bijela panika, eto meni divljeg pohodnika,
eto meni bijele, pri punoj svjetlosti što još prozvati,
imena ostaju bez stvari kad se ovo dogodi,
imena budu tamo, a stvari tu,
stvari šute dok hara bijela i nije lako znati što sve vidim,
što sve ne vidim dok šapćem bijela panika,
strepeći da me ne čuje ono u njoj bezimeno,
ono što tek može biti ako se prometne i više ne odazove,
jednom kad i ona zgasne, a pomahnita i zaurla, a ožeže li
ožeže neko zaglušujuće, skroz zasljepljujuće sunce