Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić

* * *

Načinimo jedno

Vrijeme je stalo, ispalo iz ležišta.
To nitko nije primijetio i nitko se više toga ne sjeća.

Njegova glava okrenuta je od tebe čitavim putem.
Ti mu pričaš o rijetkoj srčanoj mani,
znaš, onoj s kojom se djeca rađaju,
a izlječivost u Europi je samo 3%…
Zvuk tvojega glasa za njega ne znači
da se nešto događa.
Kao tišina u crkvi, kao buka na stadionu.
Prapočetaka se više ne sjećamo,
samo žulj na stopalu podsjeća na evoluciju.
Nitko se ne rađa s rijetkom srčanom vrlinom,
barem ne u ovim vremenima.
Crveno se more podijelilo i pustinje smo propješačili,
a kamo smo stigli?

Više se nitko ne rađa s rijetkom srčanom vrlinom,
samo s onom učestalom…