Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić
* * *
Ne volim rano, nasilno buđenje.
Volim kada je tiho
pa mogu razmišljati o onome
o čemu nikada neću pisati,
o linoleumu u bakinoj kuhinji.
Ne volim kada me dodiruju
nepoznati ljudi.
Volim dugo šutjeti,
ne volim kada mi je zbog toga neugodno.
Uhvati me panika,
ponekad,
kada se navečer svlačim,
i ugledam svoja gola koljena,
mogla bi biti bilo čija.
Voljela bih da med’ njima
stoji violončelo,
da sam djevojka ozbiljna lica,
malena plemenita nosa,
i da moje brige nisu s ovoga svijeta
Tako izgledaju moja koljena.
Sadržaj
Prvi korak u tamuPobjedu odnosi čovjek u donjem rublju
Ružmarin koji raste uz zid kuće
Uletjeli smo tako među skupinu Nijemaca
Hotel "Dunav"
Ovo mi se moglo samo učiniti
U najmanju ruku trebala bi sličiti
Protežnost je Božji atribut
Ti i ja kao da živimo u prazninama
Sjedili smo tako već godinama jedno pored drugog
Obavezno bi trebalo psa povesti u šetnju
Soba 325
Bio sam oko deset tisuća puta mrtav
U našem krevetu III
Hollywood
Polako se usustavljuju principi po kojima me boli
Priprema, pozor, sad!
(20. 11. svake godine, Vukovar)
Obiteljski vrtuljak
Načinimo jedno
U našem krevetu I
Grad osvojen na brzinu
France, je t’aime
Nama treba soba s dvije sobe
Riziko
U našem krevetu II
Ne volim rano, nasilno buđenje
Božićna čestitka
Brojevi četrdeset dva i trideset sedam
Ja bih se ubio da se ti sada porežeš!
Drži glavu iznad vode
Razglednica
Bez tebe
Ja nisam smjela znati kamo je otišla
Postavili su svoje kamere odmah uz rub ceste
Rano je jutro i ja odlazim iz tvog najtoplijeg stana
Sunce je bjesomučno letjelo po nebu
Nisam vješta u traženju stvari pogledom
Podsjeti me
Ponekad me zaskoči
Nježnost se nedvojbeno uvlači među nas
Pismo Željki J.
Boli me razmišljati o tvom životu
Što se dogodilo sa ženama iz mog života?
Imamo široki krevet
Impresum