Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić

* * *

Rano je jutro i ja odlazim iz tvog najtoplijeg stana
plavim gradskim autobusom prema nekoj sitnoj obavezi.
Proveli smo predivnu noć bez ijednog drhtaja u bilo kojem smjeru.
Prene me lagano kočenje i truba, vozač maše nekoj gospođi
na cesti, volim misliti da je to njegova žena,
ali ne želim nikakvu priču, to bi značilo da se nešto
mora promijeniti, makar i na bolje, ne želim,
jer sve iza toga bilo bi lošije, a neću kvariti ovo jutro.
Neka ovo bude najvažniji događaj u mom životu.
Ne želim nikakvu priču, samo da ostanem u tom trenutku u danu.
Voljela bih da smo to mi, ti i ja, da se tako slučajno sretnemo
negdje vani, na cesti, kakvo bi to iznenađenje bilo!
Ali opet, bolje ovako, neka to bude najvažniji događaj u danu
i sigurna sam, dan će biti savršen.