Pristajanje | Tomislav Bogdan

DANAS

Sve je kako treba.
Ulica je ravna i ja
izmjenjujem akutne poglede
posoljenim očima.
Hladno je, ovakvo vrijeme još do jučer
upućivalo je prosvjed i:
danas pada krupna sol
zimskog jutra.

Radi se, zapravo, o dvjema solanama.
O pravoj koje nema
i čije proizvode svejedno koristim,
i o drugoj, također
pravoj koje nema.
Njena postrojenja smještam na nebo
i vrlo pažljivo krivotvorim papire.
Moje figurativne solane
služe mi danas
kao prostirke i naslonjači,
kao topli podovi.

Sve je kako treba.
Ja ću sve te ljude koji nailaze
nabacati kao cjepanice,
kao brikete.
Poslije ću ih nasumice
uzimati s hrpe
i na koncu će me ubiti
previše podataka.