Gledaj me u oči | Mario Brkljačić

* * *

 

Boro se uspio skinuti s horsa i lažnog boga zamijenio je onim iz knjige.

Ja pak mislim da se tu radi o placebu.

No, ne bih više o tome.

Želim vam reći kako sam dan započeo uobičajeno:
kava i konjak u bircu, sto kuna uloženo u travu pa lagana šetnja do Bundeka.

A tamo, Boro i ekipa.

Iz Taunusa je treštala muzika. Ekipa je sjedila ukrug i pila.

Bok, škvadro! pozdravio sam i sjeo na odbojnik auta. Ima koja piva?

Eno ti gajbe pa uzmi jednu, rekao je Kirbi.

Usto sam, izvadio bocu i sjeo natrag na odbojnik.

Smotuljak trave dobacio sam Kirbiju.

Opa! uzviknuo je.

Promatrao sam Boru: Bože moj, na što taj čovjek sliči!
Kad se pucao bio je mršav, ispijena lica a sad je nabacio sigurno dvadesetak kilograma.
Zaokružene face, s podbratkom i mesnatim zapešćima izgleda mi kao svećenik.
Kao kakav jebeni saborski zastupnik.

Nije mi jasno što radi među nama pa sam ga to i pitao.

Kako misliš? upitao me.

Hoću reći, ako ćeš se i nadalje družiti s nama propalicama možda se opet navučeš na iglu.

To je nemoguće, kompa, rekao je.

Sve je moguće, Boro.

Da se navučem… to više nije moguće. Zato i mogu sjedit s vama i gledat kako se rokate.

I nemaš želju poduvat jedan džoks?

Ne.

Zašutjeli smo.

Kirbi je zgotovio već drugu pljugu.
Njegov je običaj smotat oko pet komada da se ne zajebava poslije.
Kirbi, ostavi mi nešto da imam za doma, kažem mu.

Bit će i za doma. Ne boj se.

Dao mi je jedan džoks.

Ustao sam i otišao do vode.

Gledao sam tipa koji je lovio ribu na plovak.

Bio je u maskirnim kratkim hlačama i maslinastoj potkošulji.

Oko mene su sve sami ratnici.

Sve sami bivši.

Dok oni tu love ribe njihove žene love inkasatori.

Njihovi očevi sad piju ispred vinarija.

Njihove majke sad gledaju sapunice.

Tip je izvadio nekoliko kedera i nekoliko je puta potego iz boce.

Vratio sam se ekipi.
Popušio svoj joint.
Popio dva piva.

Opet sam se spustio do obale.

Bacao sam kamenčiće u vodu, sve dok me ribič nije zamolio da to ne radim.

Onda sam drven od trave buljio u crveno sunce koje me podsjetilo na… kako se zove onaj film o ratu u Vijetnamu?

X

Sadržaj

Upute za paljenje svijeće na kamenitim vratima
(kao prolog)

Postoje ljudi koji su spremni
Uskrs
Obično bi se našli iza zgrade
Njihovo posljednje utočište
Da i u smrti smo različiti
čujte
Samo sam pitao zašto moram stajati mirno
Ostati ovdje ili otići
jednostavno je rekla
opasno sam bez para
Već danima pada kiša
ugasiš joint
slušali smo pixies
bili smo na koncertu black flaga
sjediš u naslonjaču
bio je u ratu
pušimo
Više zaista nisam znao kako da ubijem taj godišnji odmor
u vrijeme univerzijade
dobro. priznajem
ležim i razmišljam
samo malo
bauljam ilicom
sjeti se barbara
turisti izlaze iz uspinjače
jučer smo se vratili s mora
dečki koji nisu obećavali
možeš ovdje sjediti i plakati
slušajte
u vražju mater
šef mi je zaželio ugodan vikend
ljudi moji
on ne sortira smeće
zamislite doista čaroban prizor
ma gledajte
Kad sam loše volje zabijam čavle u dasku
poslije posla
spavao sam dugo
Boro se uspio skinuti s horsa
Muha
to obično počinje ovako
on prodaje rajčice na trešnjevačkom placu
ne znam zašto ali ujutro mi stvari izgledaju puno bolje
ima prednosti biti pjesnik
Viagra
sve će bit okej
u potkrovlju je 49 stupnjeva
ja sam postao alkos kad sam prestao piti vodu
ona
sjedim za stolom u kuhinji
ljudi moji
dan je počeo obećavajući
eto, na moru smo
Što ti misliš?
sjediti ovdje i piti
danas znam ovo
vrhovi nebodera
jebi ga
mogao bih ti pričati
ona kaže: ne mogu više ovako
probudilo te pištanje mobitela
soba
napokon možeš odahnuti
ove ulice nezaustavljivo propadaju
život je pička


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.