Gledaj me u oči | Mario Brkljačić

* * *

 

eto, na moru smo.

samo što sam ušao u apartman
pobacao stvari po krevetu
ona je već spremna za plažu:
na glavi slamnati šeširić
u ruci maska s dihalicom.

ništa nije rekla dok je izlazila.
vidio sam kako trči strmom uličicom.
rukom pridržavajući to smiješno pokrivalo.

malo sam se promuvao sobom i kuhinjom.
izišao na balkon s dobrim pogledom na zid susjedne kuće.

to volim: hladovinu i nemogućnost da me itko vidi kako sjedim i pijem.

otišao sam u dućan.
uzeo gajbu piva.
pokušao nažicat prodavačicu da mi ne naplati kauciju.
ne može, šjor, rekla je nekim čudnim piskutavim glasom.
dobro, rekao sam, za sedam dana ću doći po pare.
e, psiknula je.

nikad na more ne nosim knjige.
za mene ne postoji stravičnije slike od nekog koji čita knjigu ispod tamarisa.
osim ako mu to ne služi kao kamuflaža za zirkanje komada preko njenih korica.
to poštujem, ipak svi mi imamo žene i znamo kako je to ponekad teško.

iznio sam kuhinjski stol na balkon.
zapalio pljugu.
otvorio bocu.
gutnuo dobar gutljaj.

zadrijemao sam.
ipak sam kroz san čuo štektanje ribarskog broda na pučini.
kliktanje galebova.
strane turiste koji su se negdje žestoko nadglasavali.

iz drijemeža me prenulo pištanje mobitela.

pa gdje si? pisalo je
evo me, napisao sam

ugasio sam mobitel
spremio ga u ladicu nahtkasla.

ja ne volim more.
gledati pučinu me guši.
osjećam se klaustrofobično.
hvata me neka panična tuga.
strah me te vode.
tog užasnog sunca.
tih ljudi.
dok mojoj ženi, čini mi se, i djeca zamjeraju na oduševljenju.
ona gradi kule u pijesku.
izranja zvjezdače i školjke.
skače s mola na glavu.
praćaka se.
legne na luftmadrac i rješava križaljku.
onda dovesla rukama do obale, poljubi me, otpije mineralnu i sjuri se niz tobogan natrag u more.

pomišljam kako sam jadan.

i tako.
šiltericu sam nabio na glavu.
uzeo sunčane naočale i walkman.

spustio sam se do plaže.
sjeo na zidić.
izvadio iz ruksaka bocu piva.
zapalio cigaretu.

ona je dotrčala, poljubila me, pokapala me morem i rekla:
trebala bih negdje kupiti peraje.

ništa nisam rekao.

onda je, kao na špici sapunice, dotrčala do mora i bacila se na glavu.

neka obitelj do mene je upravo blagovala mortadelu, sir i špek.
korpulentni gazda je teško uzdisao nabadajući čačkalicom kockice špeka i komade rajčice.
povremeno bi zastao, pogledao zagonetno u daljinu.
onda bi posegnuo u prijenosni frižider i izvadio limenku orošenog budweisera.

uh, kako sam mu zavidio.

ma kurac bi ja pio naše pivo, ali sve što imalo vrijedi za mene je preskupo.

nekako posramljen, otpio sam gutljaj iz boce i sakrio ju među noge.

onda sam stisnuo play na walkmanu.

čujte, slijedećih šest dana bio je replay.

osim što je peti dan padala kiša.
i more je bilo tekuće olovo.
i nebo je bilo blještava aluminijska folija.
i ljudi su bili tužni.

X

Sadržaj

Upute za paljenje svijeće na kamenitim vratima
(kao prolog)

Postoje ljudi koji su spremni
Uskrs
Obično bi se našli iza zgrade
Njihovo posljednje utočište
Da i u smrti smo različiti
čujte
Samo sam pitao zašto moram stajati mirno
Ostati ovdje ili otići
jednostavno je rekla
opasno sam bez para
Već danima pada kiša
ugasiš joint
slušali smo pixies
bili smo na koncertu black flaga
sjediš u naslonjaču
bio je u ratu
pušimo
Više zaista nisam znao kako da ubijem taj godišnji odmor
u vrijeme univerzijade
dobro. priznajem
ležim i razmišljam
samo malo
bauljam ilicom
sjeti se barbara
turisti izlaze iz uspinjače
jučer smo se vratili s mora
dečki koji nisu obećavali
možeš ovdje sjediti i plakati
slušajte
u vražju mater
šef mi je zaželio ugodan vikend
ljudi moji
on ne sortira smeće
zamislite doista čaroban prizor
ma gledajte
Kad sam loše volje zabijam čavle u dasku
poslije posla
spavao sam dugo
Boro se uspio skinuti s horsa
Muha
to obično počinje ovako
on prodaje rajčice na trešnjevačkom placu
ne znam zašto ali ujutro mi stvari izgledaju puno bolje
ima prednosti biti pjesnik
Viagra
sve će bit okej
u potkrovlju je 49 stupnjeva
ja sam postao alkos kad sam prestao piti vodu
ona
sjedim za stolom u kuhinji
ljudi moji
dan je počeo obećavajući
eto, na moru smo
Što ti misliš?
sjediti ovdje i piti
danas znam ovo
vrhovi nebodera
jebi ga
mogao bih ti pričati
ona kaže: ne mogu više ovako
probudilo te pištanje mobitela
soba
napokon možeš odahnuti
ove ulice nezaustavljivo propadaju
život je pička


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.