Gledaj me u oči | Mario Brkljačić

* * *

 

šef mi je zaželio ugodan vikend.
također, rekao sam.

onda sam zaključao radnju.
sjeo na bicikl i krenuo kući.

svibanj je i djevojke izgledaju sjajno.
mislim da je briga o izgledu jedino dobro što je došlo s kapitalizmom.
hoću reći kad sam ja imao dvadeset godina djevojke i nisu baš marile o sebi.
bile su onako prilično popunjene prištave i s masnim kosama.

na putu do kuće vozim uhodanom rutom:
savska – trešnjevački plac – srednjaci.

sjećate li se možda one stare trešnjevke?

uličica koje su mirisale po zemlji i ružama?

sjećate li se kako ste krali trešnje i marelice?

danas ništa ne možete ukrasti.
ne možete jer svega toga jednostavno nema.
ali
zato ima betona i to u nevjerojatnim količinama.

prije nego sam stigao kući popio sam par piva u kvartovskoj birtiji.
teško su mi legle na prazan želudac.
osjetio sam bol u tjemenu.
san mi je dolazio u valovima.

ipak sam se nekako dovukao do vrata stana.

odmah sam legao u kadu, pustio vodu, zalio se gelom.
dugo sam ostao sjediti držeći tuš iznad glave.
mjehurići sapunice su lebdjeli kupaonicom.

bilo mi je bolje.
ma bilo mi je super.
bilo mi je da tipa koji je izumio bojler počastim nekom cugom.

nema što, inženjeri su od nas stvorili koliko-toliko čista i civilizirana bića.
zato: bravo, majstori!

onda smo žena i ja pojeli sladoled.
gledali smo televiziju.
pili kavu i pušili.

baš kad je počeo dnevnik došli su nam prijatelji.

otvorio sam bocu crnog vina.
ugasio televizor.
pustio compaya segunda.

nekako su me uspjeli nagovoriti da odemo do ribnjaka.

i tako.
pola sata smo tražili parkirališno mjesto.
onda su žene natikačama nabadale po šljunku.
napokon smo sjeli na neku klupicu.

naručili smo cugu.
zapalili cigarete.

pokušali smo pričati.
ali muzika je bila preglasna.
a djevojke su bile prelijepe.
zato smo ih frend i ja skenirali.
a naše su žene odmarale oči na mladim rokabiličarima.
koji su bili baš hercig.
s kokoticama.
crvenim soknama i bijelim šuzama.

neopterećeni stvarnošću
bili su kao iluminirani tornjevi obližnje katedrale.

X

Sadržaj

Upute za paljenje svijeće na kamenitim vratima
(kao prolog)

Postoje ljudi koji su spremni
Uskrs
Obično bi se našli iza zgrade
Njihovo posljednje utočište
Da i u smrti smo različiti
čujte
Samo sam pitao zašto moram stajati mirno
Ostati ovdje ili otići
jednostavno je rekla
opasno sam bez para
Već danima pada kiša
ugasiš joint
slušali smo pixies
bili smo na koncertu black flaga
sjediš u naslonjaču
bio je u ratu
pušimo
Više zaista nisam znao kako da ubijem taj godišnji odmor
u vrijeme univerzijade
dobro. priznajem
ležim i razmišljam
samo malo
bauljam ilicom
sjeti se barbara
turisti izlaze iz uspinjače
jučer smo se vratili s mora
dečki koji nisu obećavali
možeš ovdje sjediti i plakati
slušajte
u vražju mater
šef mi je zaželio ugodan vikend
ljudi moji
on ne sortira smeće
zamislite doista čaroban prizor
ma gledajte
Kad sam loše volje zabijam čavle u dasku
poslije posla
spavao sam dugo
Boro se uspio skinuti s horsa
Muha
to obično počinje ovako
on prodaje rajčice na trešnjevačkom placu
ne znam zašto ali ujutro mi stvari izgledaju puno bolje
ima prednosti biti pjesnik
Viagra
sve će bit okej
u potkrovlju je 49 stupnjeva
ja sam postao alkos kad sam prestao piti vodu
ona
sjedim za stolom u kuhinji
ljudi moji
dan je počeo obećavajući
eto, na moru smo
Što ti misliš?
sjediti ovdje i piti
danas znam ovo
vrhovi nebodera
jebi ga
mogao bih ti pričati
ona kaže: ne mogu više ovako
probudilo te pištanje mobitela
soba
napokon možeš odahnuti
ove ulice nezaustavljivo propadaju
život je pička


Impresum