Gledaj me u oči | Mario Brkljačić

* * *

 

to obično počinje ovako:
probudiš se s teškom mučninom, ustaneš i doteturaš do zahoda.

dok pišaš jedva uspijevaš zadržati da ne povraćaš.

onda padneš na koljena i obgrliš školjku.

sav si u znoju, trese te groznica, utroba ti izlazi na usta.

slina ko varikina.

oči su ti zakrvavljene i tvoje je lice jeftina keramika na zidovima.

zatim se dovučeš natrag u sobu.

otupjelo zuriš u nered i obuzima te strah.

vani sja sunce i trijezni ljudi šeću pse. oni ustaju rano, dugo se tuširaju pa doručkuju.

dok se s mukom oblačiš zaklinješ se da je to tvoje zadnje pijanstvo.

ti si čovjek srednjih godina:

bez veza
bez žena
bez auta
bez snova
bez psa
bezveze.

sjediš na terasi kafića i gnjeteš tu kavu i mineralnu.

mrziš se, užasno se mrziš, ma odvratno se mrziš, jer…

X

Sadržaj

Upute za paljenje svijeće na kamenitim vratima
(kao prolog)

Postoje ljudi koji su spremni
Uskrs
Obično bi se našli iza zgrade
Njihovo posljednje utočište
Da i u smrti smo različiti
čujte
Samo sam pitao zašto moram stajati mirno
Ostati ovdje ili otići
jednostavno je rekla
opasno sam bez para
Već danima pada kiša
ugasiš joint
slušali smo pixies
bili smo na koncertu black flaga
sjediš u naslonjaču
bio je u ratu
pušimo
Više zaista nisam znao kako da ubijem taj godišnji odmor
u vrijeme univerzijade
dobro. priznajem
ležim i razmišljam
samo malo
bauljam ilicom
sjeti se barbara
turisti izlaze iz uspinjače
jučer smo se vratili s mora
dečki koji nisu obećavali
možeš ovdje sjediti i plakati
slušajte
u vražju mater
šef mi je zaželio ugodan vikend
ljudi moji
on ne sortira smeće
zamislite doista čaroban prizor
ma gledajte
Kad sam loše volje zabijam čavle u dasku
poslije posla
spavao sam dugo
Boro se uspio skinuti s horsa
Muha
to obično počinje ovako
on prodaje rajčice na trešnjevačkom placu
ne znam zašto ali ujutro mi stvari izgledaju puno bolje
ima prednosti biti pjesnik
Viagra
sve će bit okej
u potkrovlju je 49 stupnjeva
ja sam postao alkos kad sam prestao piti vodu
ona
sjedim za stolom u kuhinji
ljudi moji
dan je počeo obećavajući
eto, na moru smo
Što ti misliš?
sjediti ovdje i piti
danas znam ovo
vrhovi nebodera
jebi ga
mogao bih ti pričati
ona kaže: ne mogu više ovako
probudilo te pištanje mobitela
soba
napokon možeš odahnuti
ove ulice nezaustavljivo propadaju
život je pička


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.