Muha u juhi | Mario Brkljačić

DO TAMO PA NATRAG

 

1.

Tko smo?
Gdje idemo?
Čemu težimo?
Stvarno su strašna pitanja
Strašna kao život i milosrdna kao smrt
Zbrajate?
Oduzimate?
Dijelite?
Obrćete?
Ulažete?
Ili ste spremni dati nepoznatom
Ljubav ili sućutan pogled, možda žrtvu, nije važno
Jeste li?
Reći ću: jeste, moj kurac!

 

2.

gledaj, treba otići do tamo
i vratiti se
tu, na početak puta
ali, kad se vratiš
ne želim slušati o patnji
ne želim slušati o ljubavi
samo sjedni ovdje
i osmjehuj se
skupa sa mnom
i, još nešto; ne misli da ćeš zato biti spašen

 

3.

Mi smo skloni vjerovati da nije toliko važno ono što smo učinili nego da je važno ono što smo propustili učiniti i onda se usredotočimo na to propušteno, a to je kao da lovite ribu udicom s koje je otpao mamac pa netremice zurite u plovak, a ništa se, naravno, ne događa, no vi ste uvjereni da više ne smijete niti trepnuti jer će upravo u tom času riba zagristi. Nekima tako prođe i čitav život, a da nisu shvatili da ništa nisu dali e da bi nešto mogli dobiti. Ili, u onom najgorem slučaju, misle upravo suprotno; da su davali previše, a dobili premalo ili čak ništa. Sve mogućnosti će iscrpsti i jedino što će im na koncu ostati je – ogorčenost. Ono što si čovjek nikako ne bi smio dopustiti je to da svoje lice uokviri očima gorčine. Ipak, tih lica je toliko da se usamljenost čini kao spas.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.