Muha u juhi | Mario Brkljačić
DO TAMO PA NATRAG
1.
Tko smo?
Gdje idemo?
Čemu težimo?
Stvarno su strašna pitanja
Strašna kao život i milosrdna kao smrt
Zbrajate?
Oduzimate?
Dijelite?
Obrćete?
Ulažete?
Ili ste spremni dati nepoznatom
Ljubav ili sućutan pogled, možda žrtvu, nije važno
Jeste li?
Reći ću: jeste, moj kurac!
2.
gledaj, treba otići do tamo
i vratiti se
tu, na početak puta
ali, kad se vratiš
ne želim slušati o patnji
ne želim slušati o ljubavi
samo sjedni ovdje
i osmjehuj se
skupa sa mnom
i, još nešto; ne misli da ćeš zato biti spašen
3.
Mi smo skloni vjerovati da nije toliko važno ono što smo učinili nego da je važno ono što smo propustili učiniti i onda se usredotočimo na to propušteno, a to je kao da lovite ribu udicom s koje je otpao mamac pa netremice zurite u plovak, a ništa se, naravno, ne događa, no vi ste uvjereni da više ne smijete niti trepnuti jer će upravo u tom času riba zagristi. Nekima tako prođe i čitav život, a da nisu shvatili da ništa nisu dali e da bi nešto mogli dobiti. Ili, u onom najgorem slučaju, misle upravo suprotno; da su davali previše, a dobili premalo ili čak ništa. Sve mogućnosti će iscrpsti i jedino što će im na koncu ostati je – ogorčenost. Ono što si čovjek nikako ne bi smio dopustiti je to da svoje lice uokviri očima gorčine. Ipak, tih lica je toliko da se usamljenost čini kao spas.
Sadržaj
Puno je tih lutalica na cestiCrne lokomotive budućnosti
za rat je kriv uvijek onaj drugi
soba
stajališta
miris strojne masti
dok pere čaše
kauč
oblaci su bili nisko
najviše što je uspio napraviti
večer je
ona je bila pokrivena dekom preko glave
Krivo srastanje
ionako ravno ne možete
gledam te dok spavaš
Ovdje već dugo ne žive sove
uličica
nema odgovora
zavoli zid
cvijeće u vazi
Ma, nije sve baš tako crno
Do tamo pa natrag
oči nenaviknute na sunce
S nekim kao s nikim
uvjet
hodočašće
Sparina
More u jesen je kao žena s kojom si proveo čitav život
kad građanima postane dosadno
imao sam prilike
krpeni lutak
Od nas i iguane bježe
Ludilo dolazi nenajavljeno i hrabro
Slušajte
Rane rane
To
Božić, Nova i ostala sranja
Miševi nisu krivi
Zubalo u čaši na nahtkaslu
Svu tu ološ treba strpat u zatvor
Te užasne krletke s ptičicama
Kad se usredotočiš
Stanovi, psi, ljudi
nešto bi trebalo učiniti
tebi nikad dosta smrti
kad majka pije rum za kolače
posljednji sati
oči
s neupaljenom cigaretom stojiš pored prozora
Uzmi sve
Državotvorni idiot s diplomom
Mislim da ludiš
besmisleni kao zmijin svlak
Dani idu kao boce iz gajbe
Pogledaj na šta sličim!
Što se to pomalja iz pičke gospođe Horvat?
Ose
Oslobođen
(sve kao jedno)
Impresum