Muha u juhi | Mario Brkljačić

DRŽAVOTVORNI IDIOT S DIPLOMOM

 

Stojim na tramvajskoj stanici. U hrpi ljudi načičkanih ispod nadstrešnice. Pljušti kišurina.
Zurim u kanalizacijski šaht iz kojeg vriju klobuci govnaste vodurine. Prebirem po džepovima traperica i jakne. Možda će se naći za burek s mesom. Trebalo bi se naći, ako ima boga, jer grozno sam gladan. Uvlačim prste u rasporak džepa na jakni. Osmjeh mi je zatitrao na licu.
Ima ga. Evo, tu je, u mojoj ruci, i u liku biskupa Dobrile. A, evo i tramvaja. Pomišljam kako je malo potrebno da se čovjek osjeti sretnim. Puštam gomilu da uđe. Zatim i ja uskačem.
Stojim na stepenici prikliješten tijelima. Zlo mi je. Što od ljudi, što od smrada. Netko je od putnika prdnuo i taj prdež sad mili vakumiranim kolima. Iskačem na prvoj stanici jer ova vožnja nema smisla. Gutam zrak punim plućima. Nastavljam pješice. Ne brine me što kisnem.
Neka. Dobrano pokisnuo ulazim u pekaru na okretištu tramvaja. Čekam svoj red. Ispred mene je tip s ruksakom na leđima, student vjerojatno. Evo, njegov je red. Molim vas sirnicu, reče.
Prodavačica podigne obrve i nabaci malen ali ciničan osmjeh. Mislite burek?! kaže na sav glas. Student uzdahne i kimne. Lice mu se zacrvenjelo od stida.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.