Muha u juhi | Mario Brkljačić

IONAKO RAVNO NE MOŽETE

 

odvezao sam se žutim Opelom
na periferiju

ne volim rođendanska slavlja
ali bio sam pozvan od starog frenda

nekad su naši rođendani bili divlji tulumi
a danas sliče posljednjoj večeri
jebiga, Boro, umorili smo se kao stari boksač na zalasku karijere
koji se gnjavi s nekim mladcem željnim krvi

vozim prašnjavim uličicama
između kuća koje su divlja gradnja
ne mogu se sjetiti o kojem se odvojku radi
ili, ogranku?
XI odvojak?
XII ogranak?

svugdje ista slika; neožbukane kuće, psi u dvorištima prepunim olupina automobila, neka musava djeca i djevojke neurednih kosa

zaustavljam auto i palim cigaretu

prilazi mi krupan muškarac obrijane glave i s pitbulom na kratkoj uzici
Hej, ne možete tu parkirati, reče, ovdje samo stanari smiju.

nevjerojatno je kako si sliče
čovjek i pas; ista glava, iste oči, isti neprijateljski gard

Nema problema, odgovaram, idem na rođendan, ali ne mogu se sjetiti kako se zove ulica u kojoj prijatelj stanuje.

Ionako ravno ne možete, reče tip, ovo je slijepa ulica. Okrenite se i vratite na glavnu cestu.
kimnuo sam i sfrkao volan

šljunak je škripao pod kotačima

dao sam gas i jurnuo ostavljajući ih u oblaku prašine

jebiga, Boro, ti nisi imao telefon, a ja volje da te tražim
i ovaj poklon na sjedištu
spremit ću za tvoj slijedeći rođendan;

Svemir u orahovoj ljusci

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.