Muha u juhi | Mario Brkljačić
OVDJE VEĆ DUGO NE ŽIVE SOVE
Kad zatvoriš za sobom škripava dvorišna vrata, moraš se pognuti pred granama otežanim od marelica, i tako zguren načiniti nekoliko koraka, i zatim ponovo uspravljen možeš učiniti ovo; sjesti za ovalni plastični bijeli stol ispod brajde, zapaliti cigaretu i uživati u hladovini, pjevušeći neku pjesmicu, ili možeš nastaviti hodati sve do iza kuće, koračati popucanim betonskim pločama na čijim se spojevima uhvatila mahovina, kao zelena rijeka u kanjonu.
Tu je; stepenište koje vodi do tavanskog stana. Uspni se. Noge su ti otežale od sparine i sad kad si na pola puta, s lijevom nogom na višoj stepenici i oslonjen rukom o ogradu, promatraj pejzaž.
Zelene vrtove i crvene krovove kuća, jumbo plakate uz cestu, siluete nebodera u purpurno sivom zalasku sunca, slušaj lavež, pjev ptica u krošnjama, brujanje prometa, ciku djece u obližnjem parku, smijeh i Purple Haze Jimija Hendrixa iz susjedove kuće.
Iz zida te u potiljak udara vrućina i hvata te vrtoglavica. Teško dišući, uspinješ se do vrha stepeništa, do vrata svog unajmljenog stana.
Dok guraš ključ u bravu, pozornost ti se usmjerava na periferni vid; okreneš glavu u tom pravcu i zuriš u sivo zelenog guštera na hrapavom pročelju.
Sad se potpuno umirio.
Gledaš ga netremice.
Nakon nekoliko minuta potpuno se bojom stopio sa sivim pročeljem.
Sadržaj
Puno je tih lutalica na cestiCrne lokomotive budućnosti
za rat je kriv uvijek onaj drugi
soba
stajališta
miris strojne masti
dok pere čaše
kauč
oblaci su bili nisko
najviše što je uspio napraviti
večer je
ona je bila pokrivena dekom preko glave
Krivo srastanje
ionako ravno ne možete
gledam te dok spavaš
Ovdje već dugo ne žive sove
uličica
nema odgovora
zavoli zid
cvijeće u vazi
Ma, nije sve baš tako crno
Do tamo pa natrag
oči nenaviknute na sunce
S nekim kao s nikim
uvjet
hodočašće
Sparina
More u jesen je kao žena s kojom si proveo čitav život
kad građanima postane dosadno
imao sam prilike
krpeni lutak
Od nas i iguane bježe
Ludilo dolazi nenajavljeno i hrabro
Slušajte
Rane rane
To
Božić, Nova i ostala sranja
Miševi nisu krivi
Zubalo u čaši na nahtkaslu
Svu tu ološ treba strpat u zatvor
Te užasne krletke s ptičicama
Kad se usredotočiš
Stanovi, psi, ljudi
nešto bi trebalo učiniti
tebi nikad dosta smrti
kad majka pije rum za kolače
posljednji sati
oči
s neupaljenom cigaretom stojiš pored prozora
Uzmi sve
Državotvorni idiot s diplomom
Mislim da ludiš
besmisleni kao zmijin svlak
Dani idu kao boce iz gajbe
Pogledaj na šta sličim!
Što se to pomalja iz pičke gospođe Horvat?
Ose
Oslobođen
(sve kao jedno)
Impresum