Muha u juhi | Mario Brkljačić

S NEKIM KAO S NIKIM

Ima tih dana kad se odlučiš rasturiti alkoholom, drogom – nije važno.
Jednostavno, odeš do frenda, sjednete i počnete.
Svira Mark Lanegan Band.
Pokraj stola gajba piva.
Na stolu nešto droge.
Na zidovima gobleni.
U regalu porculanski tanjuri i kristalne čaše.
Žuti kanarinac u krletki na frižideru.
Razgovarate malo ili gotovo ništa.
Pušite.
Namignete jedan drugome pa potegnete iz boce.
Pročitate sms iz banke o još većem minusu na tekućem.
Odmahujete rukom.
Ništa važno.
Ionako se sve čini nepopravljivo.
Ionako ni rad u fušu ne pomaže.
Radio-ne radio, imao-nemao, sve je bez nekog jasnog cilja.
Predaja?
Da, ali s rukama u džepovima.
Jer, danas nikad nemaš dovoljno.
Teško je sve to pratiti.
Sve to imati, sve to posjedovati.
Prije je malo toga bilo.
Malo toga je moglo biti tvoje.
Zato si se veselio long-plej ploči, levisicama ili koncertu Azre.
Danas ne vidiš frendovu zgradu preko puta zbog jumbo plakata.
Na njemu neka jumbo pička.
Izbrijan, počešljan, nasmiješen političar.
Zaklanja ti obzor.
A dop te rastura.
Još malo pa ćeš sve povratiti.
Vratiti se kući.
Bez osjećaja da si uopće negdje bio.
Pogotovo da si bio s nekim.