Muha u juhi | Mario Brkljačić
SPARINA
Na stolu u blagovaonici ostaci večere; komadići kruha, ljuske jaja, zgužvano crijevo paštete, kriške rajčice, salama na masnom papiru, paprika, prevrnuta solenka…
Zidni sat udara osam puta.
Ona ulazi u sobu.
Sjeda u naslonjač koji je prekriven ručnikom.
Noge ispruži na tabure.
Pripaljuje cigaretu.
Otpuhuje dimove u strop.
Iako su svi prozori u stanu širom otvoreni, dim je nepomičan, kao magla.
On leži na kauču i tek povremeno teško uzdahne.
Prebaci nogu preko noge.
Meteorologinja govori prognozu.
Nemoćno širi ruke.
Na karti iza nje posvuda ikone sunca.
U sobu se dovlači pas.
Neko vrijeme zuri u gazdu.
Pa u gazdaricu.
S jezika mu otječe slina.
Pas spuzne na trbuh i glavu spusti na šape.
Povremeno i on tek teško uzdahne.
Ona ga pomiluje stopalom po ušima.
On joj poliže nogu.
Tišinu odjednom poremeti sirena kola hitne pomoći.
Tu su već, u susjedstvu.
Ona ustane i nalakti se na prozor.
Iz ambulantnih kola izlaze ljudi u bijelim kutama.
Bljesak doktoričinog bedra dok otvara vrata.
Klinac na romobilu doziva mamu.
Neki starac u kratkim hlačama i potkošulji sjeda na stepenice. Bijelom maramicom briše ćelu.
Naočale.
Na prozorima se pojavljuju glave stanara.
Između zgrada lete golubovi.
Iz zgrade izlazi doktorica.
Razgovara s vozačem.
Oboje kimaju glavama.
Bolničari odlaze u hlad.
Ima šta? pita on.
Zasad ništa, reče ona.
On ustane i ode do frižidera po bocu piva.
Pije iz boce.
Podrigne.
Prdne.
Zatim se strovali natrag na kauč.
Evo ih. Mrtvačka kola, reče ona.
Klinac s romobilom privija se k mami koja ga miluje po glavi.
Iz stana na četvrtom katu dopiru krikovi.
Ridanje.
Jato vrabaca u krošnji topole prhne u nebo.
On ustane i privije se uz njena topla leđa.
Ona ga miluje po ruci.
Dva momka u crnini izvlače limeni lijes iz automobila.
Crvena zraka sunca lomi se na sjajnom limu.
Momci navlače bijele rukavice i nestaju u zgradi.
Dig’o ti se, ona reče.
Aha, reče on.
Sadržaj
Puno je tih lutalica na cestiCrne lokomotive budućnosti
za rat je kriv uvijek onaj drugi
soba
stajališta
miris strojne masti
dok pere čaše
kauč
oblaci su bili nisko
najviše što je uspio napraviti
večer je
ona je bila pokrivena dekom preko glave
Krivo srastanje
ionako ravno ne možete
gledam te dok spavaš
Ovdje već dugo ne žive sove
uličica
nema odgovora
zavoli zid
cvijeće u vazi
Ma, nije sve baš tako crno
Do tamo pa natrag
oči nenaviknute na sunce
S nekim kao s nikim
uvjet
hodočašće
Sparina
More u jesen je kao žena s kojom si proveo čitav život
kad građanima postane dosadno
imao sam prilike
krpeni lutak
Od nas i iguane bježe
Ludilo dolazi nenajavljeno i hrabro
Slušajte
Rane rane
To
Božić, Nova i ostala sranja
Miševi nisu krivi
Zubalo u čaši na nahtkaslu
Svu tu ološ treba strpat u zatvor
Te užasne krletke s ptičicama
Kad se usredotočiš
Stanovi, psi, ljudi
nešto bi trebalo učiniti
tebi nikad dosta smrti
kad majka pije rum za kolače
posljednji sati
oči
s neupaljenom cigaretom stojiš pored prozora
Uzmi sve
Državotvorni idiot s diplomom
Mislim da ludiš
besmisleni kao zmijin svlak
Dani idu kao boce iz gajbe
Pogledaj na šta sličim!
Što se to pomalja iz pičke gospođe Horvat?
Ose
Oslobođen
(sve kao jedno)
Impresum