Muha u juhi | Mario Brkljačić

SPARINA

 

Na stolu u blagovaonici ostaci večere; komadići kruha, ljuske jaja, zgužvano crijevo paštete, kriške rajčice, salama na masnom papiru, paprika, prevrnuta solenka…

Zidni sat udara osam puta.

Ona ulazi u sobu.
Sjeda u naslonjač koji je prekriven ručnikom.
Noge ispruži na tabure.
Pripaljuje cigaretu.
Otpuhuje dimove u strop.
Iako su svi prozori u stanu širom otvoreni, dim je nepomičan, kao magla.

On leži na kauču i tek povremeno teško uzdahne.
Prebaci nogu preko noge.

Meteorologinja govori prognozu.
Nemoćno širi ruke.
Na karti iza nje posvuda ikone sunca.

U sobu se dovlači pas.
Neko vrijeme zuri u gazdu.
Pa u gazdaricu.
S jezika mu otječe slina.
Pas spuzne na trbuh i glavu spusti na šape.
Povremeno i on tek teško uzdahne.

Ona ga pomiluje stopalom po ušima.
On joj poliže nogu.

Tišinu odjednom poremeti sirena kola hitne pomoći.
Tu su već, u susjedstvu.

Ona ustane i nalakti se na prozor.
Iz ambulantnih kola izlaze ljudi u bijelim kutama.
Bljesak doktoričinog bedra dok otvara vrata.
Klinac na romobilu doziva mamu.
Neki starac u kratkim hlačama i potkošulji sjeda na stepenice. Bijelom maramicom briše ćelu.
Naočale.

Na prozorima se pojavljuju glave stanara.

Između zgrada lete golubovi.

Iz zgrade izlazi doktorica.
Razgovara s vozačem.
Oboje kimaju glavama.
Bolničari odlaze u hlad.

Ima šta? pita on.
Zasad ništa, reče ona.
On ustane i ode do frižidera po bocu piva.
Pije iz boce.
Podrigne.
Prdne.
Zatim se strovali natrag na kauč.

Evo ih. Mrtvačka kola, reče ona.

Klinac s romobilom privija se k mami koja ga miluje po glavi.

Iz stana na četvrtom katu dopiru krikovi.
Ridanje.

Jato vrabaca u krošnji topole prhne u nebo.

On ustane i privije se uz njena topla leđa.
Ona ga miluje po ruci.

Dva momka u crnini izvlače limeni lijes iz automobila.
Crvena zraka sunca lomi se na sjajnom limu.
Momci navlače bijele rukavice i nestaju u zgradi.

Dig’o ti se, ona reče.
Aha, reče on.